(U)SKRAĆENI ŽIVOT ZA JEDNU STANICU
Jutro i malenkost mog lika
pozdravlja stanicu zabluda
uspoređujući je s izlivenom rijekom iz korita
nestalog disanja...
Pokušavam dokučiti od kuda je iznikla zraka sunca
prožimajući razdjelnicu asfalta
brišući dvojku plus istom maramicom
kojom sam maloprije zamagljen prozor doticala
a željela bih da sam ista kao netko
što gene rasipa kao da nisu dio sna
Uskoro stižem na kolodvor stanice obrasle dračom
ostavljam dio nedovršenog sna
mislim, pokopat ću ga povratkom
naravno
ako ostane u komadu ispod brzog vlaka
Luda je vožnja bez semafora
prazna linija betonskih pragova
dok na MP4 Sheryl Crow dere Ryn, Baby, Run
i boli ju za davno prekriženu stvarnost
a ja bih samo htjela malo mogućnosti disanja
Brzina 119 km/h
strah me da do sljedeće stanice raspast će se bubrezi
ili ću ih do Lekenika pronaći kao organe
rasprodane na tržnici nemoćnih
S desne strane prolazeće stanice, tako mi se barem čini
osamljeni jablan s ogromnom krošnjom
pored panja starog hrasta izvezenog za ogrjev u kasnu jesen
postojan i uzdignut ostaje iza brzine
Ludilo
Enrique Iglesias i Bailamos
ideeeeeeeš
ne vidi sedamdesetogodišnjaka pored kontejnera
nazivanog bogatstvom PVC ambalaže
s mislima o uskraćenom ručku subotnjeg dana
ili se možda varam
Turopolje.... 82 km/h
trepnem li okom već je stotka na šinama
a meni potpuno odgovara
i ne pada mi na pamet da pišem prigovor
dok Lovefool The Cardigans štuje riječi
spaja čekanje nadolazećeg vlaka iz smjera Zagreba
„Prodaje se zemljište“ natpis na tabli još od prošlog stoljeća
digitalni pokazatelj je zatajio
97 km/h ispod dalekovoda
umire brzina
Ludilo, a mene pere šestina sna što je rasipam
kao ćaća prije četrdeset godina
kad bi mi darovao dvije banke za kuglu sladoleda
Ne pitam se što se događa do Mraclina
jedva stignem napisati rečenicu polomljenog stiha
a pored mene nema niti sjene Alzheimerova simptoma
jedino stara žvakača na sjedalu zalijepljena
Sklad nasipa uz kanal mutne rijeke
rascvjetali lopoč simbol subotnjeg jutra
a brzina 119 km/h nazire zgrade propalih obrta
ostavljenih kamata na glavnici
pljesnivih naplata – nikada...
Uskoro stižem...teta na razglasu
vjerujem da niti kavu nije popila
uvjerava putnike da će skoro stanica...
Velika Gorica, izlaze, a meni žao
jebeš zabilješke kad nas je ostalo malo
a taman sam pomislila bit će mesa
da napišem prvi red romana do fabule razmišljanja
Stoji.
Ja sjedim.
Sunce s istočne bande prati sjenu pinkala
vreba hoću li ga spomenuti u vremenskom dijelu raspona
od stanice do stanice složenih pragova.
Gas... 119 km/h
sjedim
nebuloza
prolazimo ispod mosta prekrivenog grafitima
...... odlazi, a otišao još nije
...sigurnost je u vašim praznim džepovima...
a danas je subota, jutro i Odra zagrebačka
nepokošena trava, niče ambrozija,
majčina dušica i mlada kopriva
Do Buzina dva tri zamaha krilima
nekoliko plakata
mesnica sa ili bez mesa i još jedna prazna stanica
ali mislim da sam vidjela komarca
pijanog, od sinoć
zalutao kao i ja u kabinu brzog vlaka
Ne stignem više, spora sam...
a digitalac slika Zagrebačku Klaru sa 113 km/h
Netko je kihnuo, treće sjedalo iza mojih leđa
„na zdravlje“ kažem, prirodna pojava
a pogled mi se zaustavi na betonskoj klupi
uspavanog Mraclina
Manje od 82 km/h
razgledavanje prema sjeveru
Medvednica ponad Zagreba
telepatija, usporavanje,
ulazak u velegrad vodoskoka, šetača i pasa,
ispijanja kave ...
Dobro jutro, sljedeća stanica Zagreb - Glavni kolodvor
a ja skraćujem život za 0 km/h
Mirjana Pejak Peki (Prow.Quantum.Xm) (xir)
