OKRUTNA STVARNOST
Lome se misli budnih lica
sumornim vremenom u otrcanoj halji,
dok tuga ciničnim smijehom
stvara stazu zla
kako bi mnoge povela do kraja.
Ponosno nosim trud na plećima,
umjesto krhotine stakla u očima
suze mi kroje dan
u nadi
drhtavih koljena
prigrlim na grudi
djetelinu sa četiri lista.
Ponovim molitvu ranom zorom
gazeći uskom i prašnjavom stazom,
osluškujem ne bih li čula glasove,
osjetila,
umjesto razlivenog voska,
miris crvenih ruža,
upravo onaj miris
kao u proljeće
izviranjem pupoljaka ispod snijega.
Zadržim dah
sustiže me nevrijeme
kao preplašenu pticu u letu
što traži svoje gnijezdo,
a dobro znam...
oduvijek sam tu,
jer ni na kojem drugom mjestu
disati ne bih znala.
autorica: Pejak Mirjana Peki (Prow.Quantum.Xm)
