PUT POKORE
Naklonost dajem trnovitom putu
stazi na kojoj je svaki kamen isplakan,
svetom mjestu gdje pokora me čeka
do posljednjeg leta
kao pticu kad poleti ka njedrima neba.
Čekaj me, čekaj brate,
kad dođe vrijeme
tvoja će mi pomoć biti potrebna,
podigni me na noge,
pruži ruku, da se uspravim
i zamahnem krilima.
Prvi puta kad zastanem
rane ću ti cjelivati,
stegnut će se grlo,
da ne zaplačem
sjećanjem na djetinjstvo
i dječje igre.
Klonem li u molitvi,
budi uz mene
tješi me, brate moj.
Na drugom mjestu molim za pokajanje,
dlanovima dotičem trnje za tebe
skupljam svu snagu u molitvi
suzom gasim žeđ i tijelo hranim
za tebe, brate moj.
Do trećeg mjesta rosom napajam krvava koljena,
na četvrtom budim sjećanja,
tiho jecam kao mladost pri umiranju,
laticama bosiljka skrivam suze, brate moj.
do petog mjesta da ih ne vidiš,
nije mi teško za tebe klečati
nije težak teret što nosim na starim ramenima.
Na šestom mjestu tijelo odmaram
prisjećam se svatova i berbe u jeseni.
Sedmo mjesto, brate moj,
krikom označavam,
vrisak se gorom ori,
srce klone od boli,
sjećanje donosi taj tužni dan,
tamu ispod vjeđa i ugasli pogled...
Lagano ću, brate moj,
do osmoga mjesta,
čekaj me samo tren,
tu prinosim dio života,
koji je umro
kada se otvorio tvoj put do neba.
Podigni me na ruke i ponesi do devetog mjesta
kao što si me u djetinjstvu nosio
s osmjehom na licu,
ispričat ću ti priču
kako je živjeti bez tebe.
Na desetom mjestu suza suzu tješi,
nalazim majčinu krunicu,
ostavljam suze da je dočekaju,
ako navrati kao nekada
u tople večeri kad crkvena zvona utihnu.
Jedanaesto mjesto, brate moj,
označava godine
bez oca, majke i tebe,
ne brini,
imam snage krenuti dalje
do dvanaestog mjesta
gdje bol se nastavlja i ne prestaje.
Na tom mjestu
osuda za dobro u kamenu sniva,
a na trinaestom mjestu
otac me čeka da mi kaže riječ ili dvije
i da me poljubi u molitvi za nakanu.
Osjećam toplinu ljubavi
što budi se u venama,
bez obzira na krvava koljena,
jer iz njih teče topla krv
i rane cjeliva.
Tu sam, brate moj,
na posljednjem mjestu, pored tvojih skuta,
na mjestu gdje se duše susreću,
u kolu me dočekaj s anđelima nebeskim,
bijelo mi odjeni
i neka me tvoja ruka vodi.
autorica: Pejak Mirjana Peki – „Latice krizantema“ (Prow.Quantum.Xm)
