NE ZBOG
Zavezanih očiju silujem profil života
nagomilane guste dane
odstajale kao mlijeko na suncu.
Činim li zadovoljstvo biću ili samo
izigravam žrtvu prekrivenu kožom?
Spremna na svaku porugu kad me gledaju
dominacijom nazivam svaki čin
treperenja glasa
dah žrtve prizemljene duše.
Tada zapravo potkradam osjećaje
i reći ću vam
nosila sam pod rukom majčinu torbu
u sitne sate dok grlila me glad…
Ne bih ni znala da sam budna
da nisam čula glas sa zvonika
patila od nesanice
ispraznila džepove
i tražila plamen da mi obje ruke izgore
…molila...
Za što sam živjela, Bože, kad svaku sekundu
povrijedih tvoju dobrotu?
Osjećaj krivnje nagriza me kao trulu jabuku
ne vodim brigu o autoriziranoj riječi
srušenim snovima
uvjerenju
samo patim s pregrštom samosažaljenja
dok promatrači uzdišu
pokušavaju suosjećati, ali neću im smetati
ni lagati...
Nije dovoljno prolaziti kroz život prekrivenih očiju
klimati glavom, a u blizini srca nositi zadovoljstvo
sebično ga čuvati i ne dijeliti nikome.
Nema tu tajne
sve ovisi u drugim pogledima
jesi li žrtva ili trag pobjednika...
autorica: Mirjana Pejak
