DNEVNIK
Večeras je zapaljena posljednja svijeća
kroz omaglicu vidim plamen
ono što ne uspijem sada izreći
njezinim plamenom će dogorjeti.
Ostaje još malo vremena
moram požuriti, milo moje,
drži me za ruku,
dok ti pričam što ostavljam
prije, nego krenem.
Dnevnik života ćeš pronaći
na staroj polici,
sve misli ispisane,
ali priče do kraja nisu dovršene
neka te podsjete na nas.
Ostavljam ti jabuku
pored dnevnika,
razreži je po pola
i ugledat ćeš
na svakoj polovici oblik srca.
Ne mogu vise,
pusti,
neka se sve priče budućnosti
ispišu same,
ponekad ostavi bilješku,
samo ne dozvoli,
da stranice ostanu prazne.
Unesi im dušu,
ljubav svoga srca,
oživi ih,
podari im istinu,
kad mene ne bude više tu,
znaj, milo moje,
smrt ne vodi svoje dnevnike.
Drži me za ruku,
želim te osjetiti još jednom
ne pali drugu svijeću,
došlo je vrijeme da krenem...
