SAN ISPOD VJEĐA
Ispijam noćas posljednju kap sakrivenog osmijeha
prije, nego se jutro razbije
kao teško kamenje ispred praga,
dobar dan poželjet će mi hladna rosa
i neću znati, koje je doba dana
ni tko sam
ni što sam.
Skupocjeno plaćam san
kao neoprezna služavka života
deset sati zatvorenih očiju da snivam
svijet bi i onda bio isti ispod mojih vjeđa.
Nasuprot moje sjene
suze broji degradirano biće
također od života
u napuštenom prostoru
ostala je ugoda ciničnih osmjeha
dok na giljotinu spuštam glavu
radi tuđih snova.
Ne znam,
ne poznajem
što znači talog na dnu šalice crne kave,
u kutu usana ostaje samo želja
poželjeti laku noć svima ,
koje posjeti san
nakon spuštenih vjeđa.
