NISMO KRIVI
Jesmo li zaista toliko daleko
dok šutnjom pokušavamo zaustaviti
sve što je donosilo bol,
sklopljenih ruku sa molitvom u mislima
klečimo na klecalu života?
Prebiremo krunicu
zrnca svega dobroga
pretvaramo u najljepši mozaik,
a nedostaje jedan dio nas.
Nudim ti suze
da se stope sa tvojima
u nadi kako još vole
ispisujemo njima duga pisma,
pospremamo ih u ladice
nakon posljednjeg pozdrava.
Opraštamo sve ludosti
kao posljednju želju nas,
odvajamo život od smrti naše ljubavi
kao osuđenici kojima ne dozvoljavaju,
da se brane s opravdanjem:
„nismo krivi, jer nemate dokaza“
