ZEMLJA NAS HRANI
pisanje poezije na zadanu temu:
Rodna zemlja pod plugom orača mučno stenje
kopač čeka ljetnu kišu, da napoji brazde njene
snaga u ramenima kosca niz tijelo se slijeva
uzavrelo sunce toplinom hrani zemlju
dok žetelac žetvu sprema
Treperi klasje po notama toplog vjetra
povija se u igri nježnih zamaha
zvoni nabubrilo zrno zlatne pšenice
kao maleni zvončići obasjani suncem
Oštar brid lista pšenice zagrlio svoje plodove
zlatom ga obdarilo Sunce
kad žetva završi boju će prostrti
i na godinu hraniti zemljicu
Prije nego pšenica bude požeta
sladit će se zlatnim zrnjem kos i prepelica
kljucat će mlado zrnje
dok ne dođe čuvar polja i veselo zalaje
Nasred polja stoji smiješno strašilo
stavili mu šešir crn, oči sjajne, velik kljun
obukli mu gaće stare, poderane na sve strane
ali njemu to ne smeta širi osmjeh nasred polja
Nesebično zemlja svoju dušu daje
plodi hranu i čovjeku je predaje
sa izvora neba rodna kiša je poji
Sunce joj srce grije
tako zemlja pusta nije
