PRIJATELJU
razapete misli u čekanju
obješene kao stare krpe
dotiče me vrijeme
oduzima mi sve
i posljednju mrvicu života disanja
možda ne umirem, prijatelju,
možda je samo greška u listanju stranica
napuštenih sa mirisom parafina,
koje nikad ne iščitaju do kraja?
a što da ti kažem?
jedino, ovo,
ne umirem, prijatelju!
dan je protekao dobro,
opet lažem,
lažem sebi....
nije dobar dan kad nema tebe
sve su to halucinacije što proždiru misli,
a ne daju ništa korisno
imam snage, prijatelju,
moć u rukama,
na ramenima
nosim breme
koje mi je Bog dao,
samo da ti budeš zdrav i sretan
zašto baš ja
da čujem tvoje posljednje riječi?
ma nije mi krivo,
samo nisam bila spremna
što da ti kažem,
nedostaje svaki trenutak,
a jebenih li vremena
kad čovjek sluti da zlo dolazi
ne znam više
ni kako da dovršim ovu farsu od pjesme,
a nije mi ni važna
da je pjevam
sto godina samoće mi treba
kako bih shvatila,
da život je samo jedan
jednom ga živim, proživim
trebam,
a treba li on mene kao ja njega,
prijatelju?...
(Prow.Quantum.Xm)
