JEDINO SMRT NEMA PJESME
danas mi prodaj komad svoga života
u raširenim zjenicama gdje sakrivaš sunce
uzet ću ti sreću pod razno
kako ne bi pomislio da dobro živiš
dvadeset i dva dana
toliko te trebam
uz tebe mi kiša ne predstavlja ništa
kao ni ti
koji snivaš o boljim danima
sedam dana
lomit ću ti tijelo
sarkazam nije na odmet
cinični osmjeh je plaćen
a ti
cijeniš sebe
jedan dan
možda će kiša liti
nestat će sunčeve zrake što grije ti tijelo
ni tada
nećeš vrijediti ništa
na ovom svijetu
neće te više biti
sve nije u rimi, pa ni život
jedino smrt nema pjesme!
