ULICA JEKE
zalutaš li na ulicu siromaha
sretneš li barem jednog
osmijeh će ti pokloniti
poželjeti sve što on nema
i još više
... što to govorim?
ljuta sam
nepromišljeno u trenu
plamen iz očiju bi sijevnuo,
pa se smirim
priznajem,
da emocije upravlja mojim tijelom
i mislima
molim te, vidiš li?
nepismeni svijet crtaju bijelom kredom,
a što im znači taj trag?
dvosmislene riječi ispisuju,
a ne znaju ni sami njihova značenja
samo se nadaju dobrome
prije nego oluja
uzvere svoje glasove uz planinu
tada očekuju jeku
prije nego stijena se odlomi
u prozoru života
siromah je taj
što ostaje naslonjen na duh svoj
