SEDMI KLJUČ POŠTENJA
slika ruke u čudesnom svijetu
sa čašom ispijene mladosti života
nazdravlja sudbini
ne znam zbog čega mi se čini
kako razgolićen mozak u dosadnom vremenu
kao paravan spušten iza disanja
budi se kao vulkan u kristalnim zelenim parama
sa likom starca bez zuba
izopćenom od svijeta
oboljelih organa za disanje,
a zapravo,
nikada disati nije želio
nije to sve,
piše se i dalje
ostali su mnogi vratovi na hladnim šinama
dok tijela mirišu na orhideje raspoređene
između crnih listova
odbacivši kožu, mozak života odluta bez glave
kao mučne dvije godine starosti crkvenog miša
ispod grede,
na tornju snova optočene crvotočinom
i nikuda dalje,
jer pri kraju snage, odbacuje se sve
napuštaju hladne odaje
dok na tronu samo pehar kao nagrada ostaje,
nagrada do vrha nalivena poštenjem
ima li to smisla uz zapaljenu cigaretu
da izgore ogromni kipovi bez glave?
Autorica: Pejak Mirjana Peki
(Prow. Quantum)
