NE RAZBACUJ KRPICE & Pejak Mirjana Peki
ne razbacuj krpice ljubavi
kao zakrpe na ranama mašte
kao lijek s trenutnim djelovanjem,
jer uzimat će ih naivno Druge,
da ozdrave
zavole,
a na kraju,
da pate
ne razbacuj krpice srca
One ne znaju
da su to samo mrvice
srećke koje nisu dobitne
a za usne kisele jabuke
ne razbacuj poglede
na slatku mladost
uz radost,
smijeh,
grijeh,
jer
zlata vrijedno vjerovanje
za Njih je tek
samo jedno nadanje....
BIJEG U POEZIJU
provlačim se kroz najmanje pukotine
na nogama mi čarobne cipelice
hlače poderane
tek došla prašnjavim putovima
zato vas molim
pustite da budem to što jesam
u mjehuriću moje tišine
bježim u zemlju poezije
i istine
zaljubljena, ali ne i luda
mekane kovrče vrtim oko prsta
pokrenut ću lavu
osmijeha što blista
sposobna,
da njegujem slova
obraza čista
papirnate junake slažem
ostavljam im dušu
vjerujte,
ne lažem,
jer...
na vratima vječnog Doma
srest ćemo se
na granici mojeg sloma
u drugom životu
i nizati ih
kao anegdotu
ali...
ako nastani se
izdaja
kao kukavica
nestat će s lica zemlje
trag moje sjene,
a ostaci
nikada neće biti latice rasute,
već samo pepelom posute ....
SRCE SE LAKO ZASLIJEPI
ostavi suze kad' budemo zajedno kod Boga,
isplačimo ih začaranih pogleda
bez cilja
grešnica sam bila
i svijet pregazila
uranjala u tuđe duše,
al' gorko žezlo druga duša mi uze
godi moja suza
zaranja riječima u bol
riječima koje pale srce
i ostavljaju odbačene na asfaltu
suhe duše, mokrih grudi,
s adutima u rukavu
gdje je bila svijest, gdje je bila pamet
tako živim s nemirom
na pustim stazama bez imalo vode
ali ljubav nisu samo riječi,
ni osjećaji što kao melem bride
ostavljeni, zaboravljeni nemiri
samo se stide….
koliko truda, a dovoljno nikada
jučer, danas i sada
smiraj dana i jutarnje zore
možda progovore
jer sve što se u suzu slilo
danas nije,
a još jučer je bilo….