ponedjeljak, 15.09.2008.
Mi novinari „narkomani“...
Svaki dan pomišljam, a danas sam definitivno i zaključila, kako je teško biti tzv. javna osoba, a da pri tom iza sebe nemaš moćne medije koji ti omogućavaju da kada o tebi napišu laž, ili te nevino krivo interpretiraju, odmah objasniš što se uistinu dogodilo.
Pa tako i ja danas kažem „hvala ti Bože na ovoj mogućnosti“...
Štošta su pisali o meni ovih godina i nikada nisam imala potrebu naknadno pojašnjavati neke stvari, ali sada to uistinu želim.
Možda uspijem objasniti jesam li ili nisam, ako jesam – kako sam i zašto probala marihuanu...
Krenulo je nevino.Kao i svaka velika hrvatska priča.
Pozvali su me da gostujem na chatu jednog portala, što dakle znači – tko god što želi pita, a ti odgovaraš.
Pošto zazirem od laži, ništa drugo nije dolazilo u obzir nego da govorim istinu.Naravno, to isto očekujem i od svojih gostiju, pa zašto bih ja onda bila u drugačijoj poziciji.
Jedno od pitanja bilo je – jesam li ikada probala kakvu drogu i koju?
Jasno da jasnije ne može biti.Napisala sam da jesam, marihuanu.I to je bilo to.
Međutim, uslijedio je nastavak.Jedna je dnevna novina zaključila kako je to zanimljivo za njihove čitatelje, pa su me nazvali da im pojasnim „razmjere svojeg drogiranja“.
Intervjuirao me jedan super simpatičan dečko, onako na brzaka, telefonom...
Objasnim ja njemu da sam marihuanu probala u 26-toj.Učinila sam to namjerno, kako bih znala o čemu ljudi govore.Zaključila sam da je doživljaj potpuno bezvezan i ako nekome treba opuštanje, dodam ja, neka popije pivo.
Pri tom zamolim da se pošalje upravo ta poruka, jer ne bih htjela da spoj jednog televizijskog lica i jointa izazove popularizaciju marihuane.A ispalo je upravo tako!
Otvorim jutros, za dobar dan novine i pronađem sebe na duplerici.S desne strane Mirjana Hrga:“Probala sam pušiti marihuanu“, a s lijeve, vidi slučajnosti: „Kate Mosss opet šmrče „koku“?“
Divno, da divnije ne može biti.Zamislim si svojeg nećaka koji ima 19 godina i njegove frendove kako jutros čitaju Bilićev interwiev u Sportskima, a onda za predah tetku koja je posve poludjela i drogira se!Ista ona koju mu je zaprijetila da ako ikada sazna da je uzeo išta od droge da će ga „razbiti“!
Naime, što sam zamjerila spomenutoj novini.Osim rasporeda plasiranja teksta, drskost u kojoj pod citat stavljaju nešto što ni u snu nisam rekla.Citiram:“Imala sam 26 godina.Mnogi su mi pričali da marihuana odlično opušta nakon stresnog radnog dana pa sam je probala...“
U stvarnom životu moj citat je zvučao ovako:“Probala sam marihuanu s 26 godina.Namjerno sam to učinili da vidim o čemu se zapravo radi.Zaključila sam da je glupo, baš kao što sam i očekivala i mislim da je puno bolje popiti pivo, ako ti treba da se opustiš!“
Što se mene tiče razlika – nebo i zemlja.
Kada čitam prvi citat, pomišljam, koja nestabilna glupača.Došla jedan dan s posla, ne zna što će sa sobom i očajna smota joint.I to u 26-toj!Da stvar bude još gluplja...
Kada čitam drugi citat, zaključim kako je zrela žena odlučila probati marihuanu kako bi riješila vlastitu poziciju u stalnim razgovorima – droga kao stimulans, da ili ne.
Dakle, niti jednom rječju nisam stavila iskustvo s marihuanom u kontekst napornog radnog dana i pokušaja opuštanja.
Zašto je sve ovo važno – zato što je ovo školski primjer kako u nesretnoj Hrvatskoj, željnoj senzacija, nastaje bezvezna priča, sa krajnjim učinkom promoviranja nekih krivih vrijednosti, a onda neizbježno i narušavanjem ugleda osobe o kojoj se piše.
Već par sati kasnije ide nastavak.
Piše jedan drugi portal, temeljeći svoj brilijantni zaključak na prethodno spomenutom novinskom tekstu, kako sam se od stresnog radnog dana opuštala u marihuanu.Skoro me srce strefilo!
I neće tu biti kraj.Već se vidim u niskotiražnom tjednom listu gdje kao crticu, naravno uz sliku, stavlja vijest o mojem narkomanskom iskustvu.
Neće ni tu biti kraj.Kada ću davati prvi slijedeći interwiev, netko će me genijalno priupitati:“Mirjana, recite, priznali ste da ste pušili marihuanu?“
O nastavku sadržaja teksta u današnjim novinama neću previše trošiti vrijeme.Jedno od „originalnih“ pitanja na chatu bilo je i – je li mi veličina važna?
Što odgovoriti na takvo bijedno pitanje?Da je dama bila pokraj mene, vjerojatno bih joj poželjela opaliti šamar.Ovako sam joj odogovorila: „Naravno, ali moždanih vijuga“.
Ako ne objasnite kontekst u kojem pričam o „veličini“ ispada da svoje intimne odnose baziram na razno-raznim mjernim jedinicama.Pa sam onda još jednom ispala snob koji bira superpametne frajere, jer, čitaj dalje – i sama sam takva, pa ništa drugo ne dolazi u obzir.
Bahata, propala narkomanka, koja ima sreću da svakodnevno „dere“ jadne goste koji nemaju sreću da su tako genijalni kao ona...
Svaki put zaključim – najbolje mi je biti u karanteni.Ne razgovarati ni sa jednim medijem i to je to.Međutim, ni jedna izolacija nije zdrava, tako da čovjeku ne preostaje drugo nego moliti Boga da te korektno prenesu.Pa onda da korektno prelome tekst.Pa onda da urednik bude dovoljno korektan da stavi korektan naslov (jer ljudi najčešće čitaju samo naslov)...itd, itd.
Zaključak – što god da čitate, uzmite u obzir sve ovo.Pa onda zaključite koliko je u svemu tome istine.Posebice u ovo vrijeme kada ništa nije na cijeni kao skandal...
15.09.2008. u 12:33 •
125 Komentara •
Print •
#
