Monolog magičnog djeteta

ponedjeljak, 19.07.2010.

„Magično unutarnje dijete se čudi svijetu i svugdje oko sebe vidi ljepotu i dobrotu. Uporno vjeruje drugima, misli da može promijeniti svijet i djeluje iz nevinosti. Izvana je u potrazi za istom takvom nevinosti koju osjeća u sebi i često se razočarava jer odbija učiti iz vlastitih grešaka. Svima želeći dobro može izgubiti kontakt sa realnošću jer misli da može činiti čuda i mijenjati ljude koji to zapravo sami po sebi ne žele. Kada je projicirano prema van, prema partneru, magično dijete želi da on/ona učini stvarnost bajkom ili da podupire njegove/njene idealizirane vizije svijeta.“ klikni

Malaja, gdje si se sakrila?Penjem se na stotu stubu koja vodi prema plavoj sobi ali tebe nema unutra. Molim te javi se! Osjećam kako ti tijelo drhti dok nečujno plačeš gužvajući u rukama haljinicu od ružičastog tila. Znam da si tužna i razočarana no ako mi dopustiš da te utješim postoji mogućnost da će Sunce ponovno zasjati.

Malaja,izađi iz mraka koji povećava očekivanja ,daj mi svoju malu ruku da odemo do prozora ispod kojeg je mala klupica,možemo gledati igru zlatnih sunčevih zraka i razgovarati. Usamljena si i tužna,nedostaje ti toplina,sigurnost i nježnost. Plačeš jer je dvorac od pijeska kojeg si gradila nestao istopljen u pjeni morskog vala. Veliko strašno čudovište pokušalo je ukrasti tvoje plesne papučice ,a cvjetovi upleteni u kosu u bijegu pred strašnom nemani izgubili su svoje ljupke bijele latice. Dođi sada ,sjedni ovdje na krilo. Cjelovima ću ti obrisati lice musavo od suza i otresti prašinu sa nabora na haljinici.Tako.Još samo da popravimo vrpce na plesnim papučicama i uskoro ćeš moći ponovno zaplesati. Znaš kada ti plešeš i skakućeš moj život teče kao rijeka,ovako bez tapkanja tvojih plesnih papučica ,lakoće leptira i radosnog kikotanja osjećam kao da prebrzo starim .Za moje ispunjenje potrebna mi je lakoća tvog pokreta,zaigranost i ljupkost djevojčice. Kada si ti tužna moje tijelo se ukoči pred naletom života ,a srce kao da napušta tijelo. Nedostaje ti majka,znam to drago dijete. Nedostaje ti oduvijek. Nedostaje ti toplina majčinih grudi koje pružaju bezuvjetnu utjehu. Misliš da si sama ,sasvim sama. Malaja nisi sama,ovdje sam.

Hej pogledaj ovdje malo pokazat ću ti jednu čaroliju. Ovo je čarobna bočica,unutra se nalazi miris i toplina majke koja štiti,njeguje i tješi malo nejako dijete. Ako zatvoriš oči i duboko udahneš osjetit ćeš kako ti kosu miluju tople i mekane ruke,osjetit ćeš ljubav i mir. Hajde zatvori sad oči i nemoj viriti kroz prstiće.

Utjeha kamilice i lavande u tren obavije prostor mirisom spokoja i nježnosti. Malaja se opruži na rukama kao da leži na cvjetnoj livadi prepunoj mirisa koju miluje i ziba ljetni povjetarac. Na licu joj titra anđeoski smiješak ,a u kutu oka zasjaji kapljica suze poput Gorskog kristala. Malaja utone u san dopuštajući čaroliji cvijeća da je tješi. Snaga mirisa kamilice poput biljnog liječnika oslobodi je boli i teških misli,a mirisni zagrljaj lavande privije ju na grudi majke ,na srce Univerzuma. Uljuljkana u jednostavnom i skromnom ,a opet snažnom utočištu cvjetne majke ,mirisne lavande , Malaja ručicama obuhvati plavetnilo neba a toplina njenog srca preplavi Svemir .Energija ljubavi izmami joj smijeh na lice. Izdaleka dopire pjesma kao poziv na ples i igru.

Zagrli me sad jako...jako...jako….
Raduje me dodir tvojih toplih ručica.Volim te Malaja…

19.07.2010. u 14:15 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	srpanj, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Mirisne misli

ponedjeljak, 19.07.2010.

Monolog magičnog djeteta

Q u i c k R e l a x

Virtualni susreti

Mirisne Misli o sebi:

Astralonaut(unplugged)