Mirisne misli

četvrtak, 27.05.2010.

Duboke bračne vode

Istinita priča o ljubavi i sazrijevanju

Prošlo je ravno godinu dana kada sam sa osmomjesečnom bebom na rukama grcajući u suzama gledala kako mi se raspada brak. Vuklo se to nekoliko godina. Ali moja potreba da imam još jedno dijete bila je jača od razuma da bi možda trebalo završiti jedno poglavlje u životu i da je vrijeme da krenemo svatko svojim putem. Intuitivno sam osjećala da se u pozadini događa mnogo toga o čemu nemam pojma, a kao zaluđenom kontrolfriku to me izjedalo. Opsjedala sam mu mail oko tri mjeseca sve dok napokon jednog jutra nisam utipkala lozinku i ušla u njegov tajni svijet. Zapravo se radilo o dva maila i dvije lozinke. Sam čin provale na tuđu imovinu bio je gnjusan i ponižavajuć no ja sam željela znati istinu. Mislila sam da ću nakon što sam spoznala sadržaj mailova doživjeti srčani udar. Bio je to veliki poraz za mene. Plakala sam i urlikala od boli. (Za znatiželjne, nije se radilo o preljubu no svi putevi bili su otvoreni za takav rezime događanja). Ne zato što sam saznala istinu o njegovom životu već zato što sam shvatila da sam se identično ponašala prije tri godine i da sam ne znajući, zaluđena vlastitom glupošću slomila srce muškarcu koji me istinski volio. Ovo što sam proživljavala bila je moja žetva, te nakon žestoke svađe i trosatnog nezaustavljivog naricanja pogledala sam u oči svom muškarcu moleći ga iskreno iz srca da mi oprosti.

Odnosi su bili prilično narušeni. Gomila laži, udaljavanje , različiti osobni interesi, ljutnja, bol, povrijeđenost i izgubljeno povjerenje nisu davali mnogo šansi za održavanje sretne bračne zajednice. Imovinski nismo imali što dijeliti niti je to bio razlog za ostanak. Jedina spona koja nas je držala zajedno su bila djeca. Do navršene djetetove prve godine života razvod nije moguće obaviti osim ako se ne radi o zlostavljanju, a i sama pomisao da djeci priuštimo takav stres bacala nas je na koljena.

Odlučili smo se na praktičan korak. Dogovorili smo se da ćemo godinu dana živjeti zajedno kao cimeri te da ćemo se maksimalno potruditi pronaći sebe (svako sebe), obnoviti naše prijateljstvo i ako se ljubav potpuno ohladi nakon godinu dana razvesti se kao ljudi i održavati kontakt poput prijatelja jer energetski naša veza neće nikad prestati ako zbog ničeg drugog onda zbog djece.

Cijelu proteklu godinu imala sam vremena u miru razmišljati o nama, o braku, o sebi, o svom životnom putu. Mnogo sam razmišljala što za mene predstavlja brak, kako je došlo do ovog kolapsa i iz velike ljubavi (iskreno vjerujem da smo nas dvoje kismet) nastala takva lakrdija. Bilo je to vrijeme mog duhovnog buđenja i revolucionarnih spoznaja.
Kada sam negdje krajem ljeta našla svoj mir i čuvala se u naručju svog cimera shvatila sam da su mi lozinke bile poslane sa neba kako bih promijenila sebe, svoj način razmišljanja i sam život. Oboje smo se mijenjali, svaki na svoj način i svojim tempom. Nastupio je period evolucije, učenja i razvoja. Bojno polje je postalo učionica.

Ono što nam je bilo najvažnije i na vrhu prioriteta je da budemo iskreni u svemu, jer koliko god istina bila strašna i bolna toplija je i prisnija od bilo koje dobro upakirane laži koja se kad-tad otkrije i strpa ti srce u emotivni kavez.

Dakle što pametno mogu zaključiti o braku?

Slobodno bih rekla da je to još jedna tvorevina matrix agenata. Onako zaljubljen uvjeren da ljubiš i voliš, baciš potpis na papir bezuvjetno se odričući svog života u korist “ljubavi“.

Između redova u bračnom zavjetu provlači se imeperativ očekivanja. Očekujem od tebe da se ponašaš kako ja želim, a ako se ne želiš ponašati kako ja želim tada ćemo ići na kompromise, a kompromis pretpostavlja da ćemo oboje činiti nešto što ne želimo da bi bili sretni. Očekivanje rezultira razočaranjem. Razočaranje rađa nepovjerenje a ono pak kontrolu. Kontrola guši. Očekivanje razara brak.


Ljudi valjda misle kad uđu u bračnu zajednicu da potpišu određeni obrazac ponašanja po kojem se moraju vladati. I tako iz naraštaja u naraštaj. Kad pokorimo partnera prestane nam biti zanimljiv, uzimamo ga zdravo za gotovo, pa krenemo u potragu za nekim tko još diše i pokazuje znakove života ili pak potražimo nekog tko nas prihvaća bez osuđivanja i ne očekuje da samo ta osoba mijenja žarulje i čisti filter na perilici. Da smiješno je to ali brakovi pucaju zbog žarulja jer se očekuje da netko određeni to uradi . I tada se pobjegne, potraži zamjena, osobni problemi i zablude duboko potisnu i igra nova ljubavna igra sve dok ono potisnuto ponovno ne preplavi romansu i ubije ljubav. Uvijek je kriv onaj drugi i tako do posljednjeg daha.Ima li uopće potrebe napomenuti da se to sve skupa ni ne može nazvati ljubav. Ljubav je bezuvjetna, lišena očekivanja i osuđivanja. Dopušta ljubavnicima da budu svoji, a da se u ekstazi života međusobno isprepliću i nadopunjavaju. Ljubav dopušta spontanost i djelovanje mimo ustaljenih navika. Brak je jebena navika u kojoj zaboraviš kako se diše. Brak je najbolji način da osjetiš razočaranje i usamljenost dijeleći postelju sa osobom za koju si siguran da ti je bio srodna duša. Kako izgubimo srodnu dušu? Tako da prestanemo biti svoji!

Meni je bilo neshvatljivo da naša velika ljubav postane predmet za nabacivanje odvjetnicima na brakorazvodnoj parnici. Trenutak razdora spoznala sam kao energetski skok u više dimenzije za nas oboje, našu evoluciju. Naša veza, naš brak nakon dvanaest godina penjao se na višu razinu. Trenutak u kojem smo to oboje podržali i prihvatili za mene je veliki znak naše obostrane ljubavi, poštovanja i uvažavanja.
Da se i jedan od nas dao u bijeg ova priča bi imala tužan kraj.
A kakav je zapravo kraj?






Dragi moj,(cimeru)

Možeš li vjerovati da se prije godine dana dogodio onaj strašni energetski razdor među nama? Po dogovoru iznosim svoje viđenje razvoja cjelokupne situacije i našeg osobnog partnerskog napretka. Nastojat ću biti što iskrenija, objektivna i sažeta. Želim čuti i tvoju priču koja se ne mora slagati sa mojom ni u jednom segmentu. Želim da iz ovog iskustva budemo bolji i svoji. U proteklih godinu dana naučila sam puno o sebi, svojim potrebama i željama u životu..

Budući da sam po pitanju posesivnosti i ljubomore, unatoč mojoj probuđenoj duhovnosti, prilično krvava ispod kože želim biti u monogamnoj vezi. Mi smo voljeli njegovati taj romantični ideal pa se nadam da oko toga neće biti problema. Možda ću u budućnosti promijeniti pogled na taj dio priče, ali do tada neka stvari budu jedan na jedan (manje energetski iscrpljuje). Svakako se nadam da ćeš se iskreno izjasniti oko ove teme. Nemoguće je nekome zabraniti da mu se dogodi ljubav. Ako zavoliš drugu tada mi reci i sačuvaj moje dostojanstvo. Bit ću ti zahvalna.

Moju bolesnu potrebu da držim stvari pod kontrolom ću držati pod kontrolom. Oslobađam se toga, znam dobro koliko je stresno kako za mene tako i za druge. Polako gradim povjerenje u život ..... Uvijek si imao razumijevanja za moj duhovni rast, a osim toga kada mi se omakne uvijek naglasim da je to moj problem, a ne tvoj. Mijenjam se.


Svjesna sam da u zoni osobnih interesa, rada na sebi i otkrivanja novih područja kako vrijeme prolazi, imamo jako malo zajedničkih i bliskih trenutaka. Neosporno je da nas ispunjavaju različite stvari.
To mi postaje prilično seksi na nama. Osim toga najromantičnije u tom kontekstu mi je kad navečer ležimo zagrljeni, ja sa knjigom u ruci , a ti sa slušalicama pratiš Ligu prvaka na telki.


Još se uvijek nisam pomirila sa tvojom ležernošću oko nekih stvari koje me jednostavno smetaju. Znaš o čemu govorim. Nastojim te ne forsirati u promjeni. Možda će tako zauvijek ostati. Na meni je da to prihvatim ili da odem, svjesna sam toga. Na neki način tvoja te djela definiraju kao šetača po rubovima…(stresno ali uzbudljivo)

Cijenim tvoju podršku u mojem cjelokupnom razvoju. Niko nikada do tebe nije imao toliko razumijevanja za cijelu mene. Nikada me nisi secirao, tražio da budem nešto što nisam i morio me prihvatim tvoje mišljenje ako se sa njim ne slažem. To je veliki dar. Hvala ti.

Želim da se istim entuzijazmom zalažeš za svoja prava i potrebe .
Ne želim da se posjedujemo već da se jednostavno volimo takvi kakvi smo. Ako je to nemoguće tada je i ljubav nemoguća.

Drago mi je što otvoreno razgovaramo o svemu. Volim gledati iskru u tvojim očima jer znam da si živ i iskren bez straha da ću ako ne skreneš pogled pročitati cijelu istinu sa tvojih zjenica.

Sviđaju mi se naši spontani trenuci i susreti (na čarobnom brijegu u predvečerje) nabijeni feromonima i vatrenom akcijom nakon čega bauljamo poput tinejdžera. Želim nam što više takvih spontanih susreta u braku .

Kao cimeri imamo prilično dobar seks. Nakon dvanaest godina mogu slobodno reći da je to jebeno dobar seks. Znam svaki pedalj tvog tijela, znaš svaki pedalj mog tijela, bez dodatnih stimulansa i umjetnih senzacija….prirodno, lijepo, snažno, zrelo ...mmmm

Dobar si tata. Razmazil si djecu, obožavaju te kao Boga, razmazil si i mene …sva sreća da nemamo cucka …

Volim se smijati s tobom. Jesi li primijetio kako se puno smijemo u zadnje vrijeme? Onako iskreno, od srca… volim tvoj smisao za humor (znaš da ja razumijem samo određenu vrstu humora) i način na koji se kao znaš naljutiti.
Ti si dobar čovjek i drago mi je što smo si dali priliku. Osjećam tu prijateljsku sponu sa tobom.

Prijatelja nikada ne gušiš, ne provjeravaš, ne ucjenjuješ…prijatelju si jednostavno tu, uvijek nadohvat ruke, prihvaćaš ga takvog kakav je, jednostavno ga voliš, ideš s njim kroz život, ne pokušavaš ga promijeniti…

Osjećam te kao partnera, ljubavnika. Volim tišinu u tvojoj nazočnosti. Volim tvoj zagrljaj i smiraj kada me privineš na srce.Volim tvoj dah i mirisne poljupce .Daješ mi i mir i nemir….valove, ushit ljepotu….

Volim kada si okrenemo leđa u krevetu i zaspimo spojenih trtica i kralježnica kad odlazimo na spavanje. Spojeni, a neovisni….

Osjećam te kao prijatelja, ljubavnika i životnog druga.
Shvatit ću i kada poželiš otići i podržat ću to jer znam da te volim….želim nam sreću...može li se to nazvati ljubav ?

.. pingvin od Murano stakla koji si mi poklonio za naš prvi službeni izlazak i drveni štap sa tvojom adresom ....
...pokrenu se uspomene, mislim da imam snage za dalje ali u proznačoj i protočnoj energiji , otvorena mogućnostima....



Šta kažeš da ostanem još malo?


MM.


Gnarls Barkley - Crazy .mp3
Found at bee mp3 search engine



27.05.2010. u 17:30 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Mirisne Misli o sebi:

"Ali mirisu se ne mogu oduprijeti, jer miris je brat duha. S njim ulazi u ljude, i oni se ne mogu braniti od njega ako žele živjeti. I miris ulazi u njih, prodire u u samo srce, gdje jasno razdvaja naklonost od prezira, gađenje od slasti, ljubav od mržnje. ko vlada mirisima, vlada i ljudskim srcima." (Parfem)


Ventiliram se i definiram kroz :

Aromaterapiju
Reiki
Duhovnost
Masažu
Obitelj
Djecu
Misli
Afirmacije
Glazbu
Energiju
Prirodu
Ekologiju
Ples
Knjige
Pisanje



Iscurilo :
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (9)
Travanj 2010 (2)




mirisne.misli@gmail.com


"Life Is like a Box of Chocolates You Never Know What Your Going To Get!" Forrest Gump

Astralonaut(unplugged)


Kroz otvoreni, rustikalni prozor na zgradi Učilišta nazirem zelene izdanke na divljem kestenu,
crveni krov Starog grada i krpicu sivo obojenog neba.

Kiši.Miris vlažne zemlje uvlači u mene razigranost proljetnica.

Silno se trudim ostati usredotočena i mirna.

Duhovi prirode golicaju mi potiljak i vuku rukave na pletenoj vesti.

Osjećam kotrljanje hladnoće niz kralježnicu , ježenje kože...
Duh je nadvladao tijelo.Predajem se.

Nabacujem smireni osmijeh Mona Lise ,
namatajući uvojke kose na prste lijeve ruke dok drugom pritišćem olovku na papir.

Dubokim udahom obgrlim prostor i vrijeme ,
a zatim tiho i neprimjetno izdahnem sebe kroz otvoreni ,rustikalni prozor pravo u kestenovu krošnju,
stapajući se sa rasplesanim Duhom koji se prosuo po granama napupalog stabla.

Pogledala sam još jednom tu uspavanu ženu i bezglasno joj obećala skoro buđenje…


Mirisne misli

Sigurnost je zamka usnulih, onih koji ne znaju koliko je sjaja radosti u očima probuđenih, čak i dok lutaju.


Sanjao sam da sam leptir koji sanja da je čovjek.Tsuang Tse



I have lived on the lip
of insanity, wanting to know reasons,
knocking on a door. It opens.
I've been knocking from the inside!Rumi