minutemen

utorak, 14.01.2014.

Izvještaj - Memorandum 200

Henry Kissinger

Izvještaj ili orginalno Memorandum 200 (u punom nazivu National Security Study Memorandum 200: Implications of Worldwide Population Growth for U.S. Security and Overseas Interests (NSSM200) ) je studija utjecaja rasta stanovništa u zemljama tzv. trećega svijeta na nacionalnu sigurnost SAD-a. Izrađen je pod rukovođenjem američkog savijetnika za nacionalnu sigurnost Henrya Kissingera.

Ova studija je usvojena i označena kao tajnom američkom politikom nacionalne sigurnosti za vrijeme predsjednika Geralda Forda 1975. godine. 1990-te skinuta je oznaka tajnosti.

Trinaest zemalja je imenovano kao osobito problematične s obzirom na američke interse, a to su Indija, Bangladeš, Pakistan, Indonezija, Tajland, Filipini, Turska, Nigerija, Egipat, Etiopija, Meksiko, Kolumbija i Brazil. Ove zemlje su prezentirane kao 47% ukupne svjetske populacije. Izvejštaj navodi da kontracepcijska edukacija i drugi oblici kontrole rasta stanovništva u navedenim zemljama su od nužnog prioriteta za očuvanje nacionalne sigurnosti SAD-a. Neki uz ovo još vežu i teorem depopulacija svijeta.

Suvremeni teoretičari zavjera uz ovaj dokument vežu niz popratnih događaja koji su uslijedili od 1975. do danas. Genetske eksperimente vezane uz neke mega korporacije koje su za rezultat imale steriliziranje žena u nekim od navedenih zemalja. Epidemije raznih bolesti koje su u novije vrijeme nastale bez izričito objašnjenog uzroka, eksperimetiranje sa cijepivima protiv zaraznih bolesti te čak i instruiranje pojedinih ratnih sukoba na Bliskom istoku i Aziji. Neki uz to vežu i teorem novi svjetski poredak.
Sve u svem neki bi rekli da su teorije zavjere upravo to samo teorije i da se treba držati striktnih činjenica, dok s druge strane činjenice govori sam sadržaj ovog dokumenta. Koji je poprilično kontraverzan i slobodno bih rekao šokantan.

Evo npr. nekoliko njih:

"The U.S. economy will require large and increasing amounts of minerals from abroad, especially from less developed countries [see National Commission on Materials Policy, Towards a National Materials Policy: Basic Data and Issues, April 1972]. That fact gives the U.S. enhanced interest in the political, economic, and social stability of the supplying countries. Wherever a lessening of population pressures through reduced birth rates can increase the prospects for such stability, population policy becomes relevant to resource supplies and to the economic interests of the United States. . . . The location of known reserves of higher grade ores of most minerals favors increasing dependence of all industrialized regions on imports from less developed countries. The real problems of mineral supplies lie, not in basic physical sufficiency, but in the politico-economic issues of access, terms for exploration and exploitation, and division of the benefits among producers, consumers, and host country governments" [Chapter III-Minerals and Fuel].

"Whether through government action, labor conflicts, sabotage, or civil disturbance, the smooth flow of needed materials will be jeopardized. Although population pressure is obviously not the only factor involved, these types of frustrations are much less likely under conditions of slow or zero population growth" [Chapter III-Minerals and Fuel].

"Populations with a high proportion of growth. The young people, who are in much higher proportions in many LDCs, are likely to be more volatile, unstable, prone to extremes, alienation and violence than an older population. These young people can more readily be persuaded to attack the legal institutions of the government or real property of the ‘establishment,' ‘imperialists,' multinational corporations, or other-often foreign-influences blamed for their troubles" [Chapter V, "Implications of Population Pressures for National Security].

"We must take care that our activities should not give the appearance to the LDCs of an industrialized country policy directed against the LDCs. Caution must be taken that in any approaches in this field we support in the LDCs are ones we can support within this country. "Third World" leaders should be in the forefront and obtain the credit for successful programs. In this context it is important to demonstrate to LDC leaders that such family planning programs have worked and can work within a reasonable period of time." [Chapter I, World Demographic Trends]

U izvještaju se čak sugerira:

"In these sensitive relations, however, it is important in style as well as substance to avoid the appearance of coercion."
Abortion as a geopolitical strategy is mentioned several dozen times in the report with suggestive implications. These are some of the lines:
"No country has reduced its population growth without resorting to abortion."
"...under developing country conditions foresight methods not only are frequently unavailable but often fail because of ignorance, lack of preparation, misuse and non-use. Because of these latter conditions, increasing numbers of women in the developing world have been resorting to abortion..."

I za kraj:

Video klip, pitanje Henry Kissingeru o Memorandumu 200

No comment

Oznake: memorandum, izvještaj, 200

14.01.2014. u 18:34 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 02.01.2014.

Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1)

Film dr. Strangelove može se svakako svrstati u klasike filmske umjetnosti. Iako je radnja filma smještena u zlatno doba hladnog rata, vrijeme kada su tenzije između podijeljenih blokova dosegle svoj vrhunac unvirezalno je interpretirana glupost ljudskog roda i težnja za uništenjem svega što postoji.
Majstor ovog remek djela je glavom i bradom legendarni Stanley Kubrick, čovjek koji je usput budi rečeno tvorac 2001 Odiseje u svemiru, Staze slave, Full metal Jacket (Pancirni metak) i Paklene naranče.

Teško je reći nešto novo o ovome filmu osim da vam ga preporučam pogledati, ako već niste.

Ono što je interesantno je cijela priča oko vremena kada je sam film i nastao. Vrijeme kada je oružje masnovnog uništenja bilo dnevno pristuni trend zastrašivanja i gdje se spoznaja o uzajanom totalnom uništenju činila vrlo vjerojatna i vrlo moguća.
Pa krenimo od početka. Teorija o mogućnosti izrade atomske bombe nastaje još par decenija prije čuvenog projekta Manhattan, ali ozbiljniji rad na izradi iste zapravo se može pripisati spomenutom projektu. Sam projekt je nastao kao svojervsna paranojna reakcija na realnu mogućnost da nijemci upravo rade na izradi iste. Shodno tom uvjerenju grupa znanstevnika na čelu sa Albertom Einsteinom šalje pismo tadašnjem američkom predsjedniku Rooseveltu da amerika pokrene projekt izrade atomske bombe. Nakon više godišnjeg rada, 16.06.1945. izvedena je prva nuklearna eksplozija, Trinity nuklearni test u Novom Meksiku na teritoriju SAD-a. Bila je to fizijska implozijska bomba snage oko 20Kt TNT-a bazirana na plutoniju. Valja napomenuti da prije samog testa gotovo si znastvenici nisu bili sigurni u sam rezultat kao niti u samu vjerojatnost da će eksplozija i uspjeti. Neki su čak predviđali da će se lančana reakcija izazvana eksplozijom proširiti i na samu atmosferu te doslovno spaliti istu, neki su vjerovali da će napraviti procjep u zemljinoj kori, a velik dio njih je vjerovao da pokus niti neće uspjeti. Drugo po svom principu rada ovaj tip bombe bio je daleko kompliciraniji od one bazirane na uraniju kao fizijskom elementu, te je tako i odlučeno da je vjerojatnost za uspješnost testa veća na strani uranijske bombe koja je kao takva i prva primjenjena u ratne svrhe i par dana nakon Trinity eksperimenta bačena na Japan. Odlučeno je da se test izvede na kompliciranijoj varijanti koja će svoju vojnu primjenu zaživjeti par dana nakon upotrebe uranijske bombe.
Valja napomenuti da je sam projekt za svoj cilj imao bacanje bombi na Njemačku, ali pošto je rat ranije završio sljedeća meta je postao Japan. Kapitulacijom njemačke dotatašnji saveznici vrlo brzo postaju rivali. Sam Churchill je bio uvjerenja da slomom njemačke zapadne snage trebaju krenuti u rat protiv dotadašnjih saveznika Staljina i tadašnjeg SSSR-a. Američki predsjednik Truman bio je ipak više pacifističkije prirode te je opciju vojnog udara na tadašnje sovjetske snage u srednjoj europi odbacio kao opciju, ali je isto tako dobro pratio razvoj rata na istoku i možebitnu rusku umješanost u isti. Naime već vrlo rano postalo je jasno da će novi svijet raspadom staroga postati blokovski i ideološki podijeljen te da je bitno osigurati što veću sferu političkog i ekonomskog utjecaja na zemlje srednje europe i istočne azije. Trumanu je u prilog tome išla činjenica da će vrlo skoro svijetu moći demonstrirati novo super oružje, nešto neviđeno, atomsku bombu. Američke tajne službe polako su pripremale teren za prvu javnu demostraciju svojeg novog oružja moći. Odabrani ciljevi bili su pomno izabrani i pripremani, naime gradovi koji su bili odabrani za bacanje atomskih bombi bili su izuzeti od konvemncionalnog bombardiranja s ciljem da se na netaknutom terenu provode svojevrsni eksperiment snage atomskog oružja. Valja napomenuti da se ovom pristupu suprotstavio i najistaknutiji znanstvenik projekta Manhattan Robert Oppenheimer. Smatrali su da demonstraciju snage atomskog oružja amerika izvede na nenaseljenom terenu pred Japanskom delegacijom te da ukoliko Japanci nakon same demonstracije i dalje ne odustanu od rata, tada da se atomsko oružje primjeni na naseljena područja. To je odbačeno kao opcija i 06.08.1945. bačena je atomska bomba na grad Hirošimu, te tri dana nakon toga i na gard Nagasaki. Posljedice upotrebe su bile katastrofalne, gotovo 200.000 ljudi (u oba grada) je umrlo trenutno, a još više od toga u naredim danima i godinama od posljedica bombi.

Little Boy, uranijska bomba bačena na Hirošimu

Eksplozija bombi lijevo Hirošima desno Nagsaki

Neće proći niti pola desetljeća od prvih američkih pokusa kada će i Sovjetski savez razviti svoju prvu atomsku bombu te tako monopolo oružja za masnovno uništenje podijeliti na dva bloka.
29.08.1949. Sovjeski savez će izvršiti prvi test eksplozije atomske bombe. Po tehničkoj karakteristici jako slične onoj bačenoj na Nagasaki. Što će amerikance dodatno uznemiriti spoznajom da je jedan dio tajnih podataka iz projekta Manhattan iscurio van. Neki uhvaćeni znastvenici za koje će se utvrditi da su sovjetima pružili informacije o bombi sami su priznali da su to napravili iz uvjerenja da znanje o takovom tipu oružja ne može imati samo jedna sila, dok su neki to radili iz materijalnih i ideoloških razloga.
Na žalost sam razvoj nuklearnog oružja nije ostao na tome. Početkom 50-tih godina na pacifičkom otočju Bikini izvedena je prva termonuklearna eksplozija ili Vodikova bomba. Snage 10 Megatona, što je s obzirom na one bačene na Japanske gradove Hirošimu i Nagasaki gotovo 500 puta više.
Spoznaja o sveopćem totalnom uništenju čovječanstva sada je dobila realni opis u vodikovoj bombi.

U korak sa nuklearnim testovima, koje su sovjeti i amerikanci izvodili dolazi i niz bizarnosti, tako je primjerice pri jednom takvom testu ranih 50-tih godina bilo istraživano koliki je utjecaj ekslozije i popratnih efekata na žive organizme i ljude:

Studeni 1951, nuklearni test u saveznoj državi Nevadi. Snaga eksplozije 20kT. Prvi američki terenski test, trupe vojnika na samo 10Km od mjesta udara

Rusi su vrlo rano u svojim nuklearnim pokusima provodili testove prohođenja terena sa vojskom iznad mjesta udara bombe. Građeni su cijeli umjetni gradovi na kojima su bili testirani učinci nuklearne eksplozije.

Naravno niti u snazi same eksplozije nije se štedjelo na testiranju granica, tako je najveća ikad ispaljena bomba bila Sovjetska Tsar bomba snage 50 Megatona. Snaga eksplozije ove bombe prema predviđanjima može na ljudskom organizmu izazvati opekline 3 stupnja na udaljenosti od oko 100km.

Tsar bomba, atomska "gljiva" slikana sa oko 160 km, penje se u visinu od 56 km.