Minutemen https://blog.dnevnik.hr/minutemen
ponedjeljak, 30.12.2013.
Carterov Frankenštajn X
In memoriam jednoj cijeloj generaciji, Nintendo generaciji. O kako smo se zajebali.
Neki dan sam ponovno pogledao remek djelo Christa Cartera X-FILES I WANT TO BELIEVE. Po nekima film je lošiji nasljednik legendarnog X-Filesa iz 90-tih.
Vremena kada su istoimene serije žarile i palile tv programom. Bilo je tu svega, od nadnarvnih pojava, sablasnih priča, izvan zemaljskih otmica, vladinih urota.... itd.... sve lijepo umotano u jedno satne serije. Neke priče su izlazile u nastavcima, neke su bile same za sebe. I onda je došao film i to kakav film. Ono najbolje što smo vidjeli u serijama i malo više od toga Carter je ukomponirao u film. Svi koji smo tada bili vjerni gledatelji ostali smo u čudu ztećeni kako je film odlično interpretirao naše fantazije i raspetljao čitav niz zamrsica. Recimo nikada se nije točno znala cijela priča oko same organizacije, u fragmentima su nam neke stvari bile interpretirane kroz seriju, ali kao i kod svakog pravog pripovjedaća detektivskih novela Carter nam je uvijek sve ostavljao u nekoj magli nedorečenosti, u svojvrsnoj sjeni upitnika.
Dosta dugo nakon toga pojavio se i ovaj film sa početka teksta.
Sjećam se da film nije baš nešto zapaženo prošao u kino dvoranama. Ono što bih kao važno htio napomenuti za ovaj film jeste činjenica da je isti koncipiran na priči koja je za razliku od prvog filma imala najviše realnog oslonca u stvarnosti. Dok se u prvom filmu Carter bavi pričom o ulozi izvanzemaljaca na zemlji i svojevrsnim zaključkom cjelog niza serijala prije toga, u ovom filmu je fokus na nećem manje nadrealnom i usudio bih se reći realnom.
Naime sama priča je fokusirana oko interpretacije vječne želje ljudi da pobjede smrt ili da istu barem na neko vrijeme prolongiraju. Priča se temelji na znanstvenom radu ruskih doktora iz prve polovice 20tog stoljeća, a bazira se na izučavanju transplantacije određenih organa iz jednih jedinki u druge.
Napomena ovaj video je šokantan i ljudi slabijih živaca neka ne gledaju isti:
Experiments in the Revival of Organisms
Pitanje koje se postavlja je, da li se je netko sjetio isti eksperiment primjeniti i na ljudima? U filmu se to zorno prikazuje, ali opet pitanje je da li je netko u stvarnosti to u zbilji i pokušao. Kada se vidi što se je sve kroz povijest radilo u tajnosti, amenovano od strane vladinih organizacija i vojske. Ne bih se zaćudio da je ovaj film u zbilji interpretacija pokusa koji se je nekada negdje u stvarnosti i dogodio. Sama čin je groteskan i jeziv, ali opet s druge strane je produžena interpretacija ljudske želje za postojanjem i življenjem kao individualne osobe.
Što je svojevrsni paradoks ljudske osobnosti. S jedne strane čovjek sam za sebe želi individualno nadživjeti neko prirodno vrijeme, a s druge strane traži jedinke za obavljanje interaktivnosti. Svojevrsni dualizam osobnosti. Licemjerje čovjeka kao bića.
Ovaj film bi se prema nekoj analogiji najbliže mogao svrstati uz Shelleyino djelo Frankenstein. Mada je meni osobno Frankenstein manje goteskan od ovoga.
30.12.2013. u 09:31 •
1 Komentara •
Print •
# •
^