|
good night, please go
dani tjeskobe su se uvukli pod debele majice štapići cimet đumbir beskrajno kuhanje prevelike veste samo da me zaštite od tog iznutra a jedino rješenje je u mišićima i bezumnom upiranju u to da se ipak radi u to da se ipak sudjeluje (golotinja poderane starke zgužvani camel plesanje u mraku i campari zapravo su vodili nježnosti /ispraznoj ali bezopasnoj/ razvezanim dredovima integralnim keksima i pljusku mojim bijegom forsiranjem tvog odlaska nemoj mi reći da smo uspostavili uzorak svake dvije godine takve periodičnosti samo su jadovi na kapaljku) zašto vi nikad uporno ne poprimate smisao ne poprimate razmjere pjesme ili zablude nego ste tako jednostavni i lako vas je pro pustiti (oni koji su grlili drveće svake godine pamtili prvi skok u more mjerili tišinu i jointovali scene male mitologije prosipane po putu ni za kog kobne) prije nego sve postane tamnožuto i odluči dobiti ritam (sve nešto jutarnje-prijepodnevno-popodnevno-večernje raspoređeno u kalendaru) pakiram u staklenu kuglu zadnje izdahe rastrojenosti i nepovezanosti adaptiranja na hladnoću (koja mi odgovara) i igram se njome cijeli dan budim se s njom u grlu i nosim ju gradom umjesto srca u stanu preko puta ona i on kuhinja i spavaća soba bez zvuka par boca pivi na prozoru, pranje suđa, šetanje od prostorije do prostorije gašenje svjetla laku noć djevojčice i dječaci dobro se pokrijte i čekajte neka druga bezazlena leta bez kojih već odavno morate |
|
cold coffee & cold feet & broken broken
beat ljeto je na izmaku - živim u ulici s tramvajima i hrpom dućana s vinilima i rabljenom robom kupujem mahune na placu pečem tikve u pećnici sve s ljudima je nekako mekano nekako puno razumijevanja nekako podržavajuće ne razmišljam u stihovima zaboravila sam te tražiti nisam stigla izgraditi mitologije ni od čeg, ni od kakvih krivo protumačenih noćijutaravečeri ni od kakvog nemanja ni od kakvih platinastih glava, prosipanih piva, uzalud kupljenih suvenira istočno odavde (jedva se prepoznajem) ljeto nije bilo ustajalo, bilo je drugačije i novo na mikrorazinama pustiti predodžbe i očekivanja (o sebi) možda si jak (a možda si samo morao) samo da se ujutro probudim čitava / da bude malo više harmonije u tom kako biram majicu vežem rep koračam gradom do posla mogla sam prehodati močvaru za tebe, ne znam, isušiti cestu i izgraditi splav gledati zvijezde, skrivati se u trsku, zviždati za patkama, ljudi računaju na mene, pouzdaju se da znam nešto, da imam neki svijet, neke taktike, nešto sačuvano i neizrečeno, nešto nevino i jako, a ja samo čekam jedina razlika je što više ne mislim da znam što mistificiram samo usput i samo bezopasno sve je bezbolno i to što nisam diplomirala, i srušeno stablo, i naši rastanci, i to što nas nema, i to što nema ni zabluda, sve prihvaćam znam samo da zahlađuje to mora da je dobar znak |