|
bio je kišan i tmuran dan, onakav kakvog ga najviše volim pili smo i jeli cimet, sve je bilo egzotično u mojoj glavi koja je vjerovala tamnozelenoj haljini i poslije ju ritualno zarigala prije nego je zamračila i napustila se i njih i svijet koji me ujutro mora vratiti, prepričati kojem moram povjerovati crni nakit i crna šminka mogli su vam reći istinu o meni umjesto mene da nisam dobra da ne volim proljeće i da ne volim svačiju ljubav (iako oni vole mene i žive me) tajne zle i jednostavne ali kako biste povjerovali zato se ludi šeširdžija još jednom slatko smijao a papirnati makovi pljuvali su sjeme po riječima evo, dunja, ovo je tvoj proces i ti si u njemu, uništavaš proslave ali uvijek si zelena i mračna i samo na tu kartu možeš igrati svaki obred sam se uruši i ne znam postoji li crta između njega i svijeta u kojem me proljeće i ljubavi vole u kojem sama i crna tražim svoj struk emocionalno nijema otvorena za sve vas nadam se da to vidite i kad vas kad se napustim |