|
u perifernoj situaciji u kojoj smo bili, voljeli smo pank. ne azru, ne majke, ne divlje jagode, stoga me samo hladno pivo, pasi, ringišpil, gužva (čiju ni jednu pjesmu više ne mogu do kraja odslušati) vraćaju u valpovo, ljetno i zeleno, catcherovo valpovo kojeg nikad nije bilo, ramonino. u polulet, u ekipu, maloljetnu, velike oči. uvijek 25 kilometara od osijeka. i ondje jedini dostupni koncerti. svaka stvar koju zamišljamo je nedostupna, pank tako nedostupan, putovanja tako nedostupna, sve što želiš znati o životu nedostupno sve nam je bilo tako krasno dostupno u našoj verziji, i to je ono dobro. (srednja je škola svugdje ista, mali gradovi svugdje isto mirišu, mršave klinke svugdje jednako nose starke, svugdje su iste klupe, ista piva, iste ruke dječaka, iste tvoje ruke) nakon svijeta, ne može se prihvatiti više nešto onako maleno, stoga slažeš herbarij, citiraš stare fore, kao da su iz stripa, razmišljaš kao da je iz stripa, kao da je iz teen filma, sve je to jako lijepo i puno ljubavi, a kad se sluša stara glazba, osjeća se i zrak u valpovu. zbilja. * kako da belišću kažem, sada su umjesto tebe u mojim papirima barokna pročelja, obrati gređa i monumentalna stubišta? kako da to kažem kada su nedavno oličili upravnu zgradu, a matea i ja smo po snijegu ondje virili kroz prozore i mislili kao da smo na balu. kako da kažem zelenim kućama (zbilja postoje s takvim nazivom!), u zagrebačkim alejama subotama će plesati salsu, a na dvije minute od tamo žongliraju na monociklu, čitaju poeziju. kauči su meki, da vidite gdje radim. u kavama lješnjaci. kad sklopiš oči trube, a dečki... dal da ikada kažem ikome, da samo znaš koliko je kilometara između ovih amplituda, više nego između svega zapadnog i istočnog na ovom svijetu. a ono što najbolje naučiš, i zbog čega belišću nikada ne želiš reći, je to da je veličina gradova upravo poput tebe- uvijek ima većeg, i uvijek su u još jednom ljepša kina, bolji pečeni kesteni i duhovitiji poznanici, ali ako ti nije dobro ovdje, neće biti- zato se šuti i belišću i valpovačkom šljunku. neka budu onako nabubreni od krijesnica i panka, kakvi su mi oduvijek. |