|
sutra je dan odluke i- nadam se da će biti lijep :)
a šta da vam kažem... u posljednje vrijeme i nemam u sebi dovoljno toga što bih poluapokaliptično ili kvaziiskreno izlila ovdje. možda nisam imala vremena, možda nisam imala dovoljno misli ili dovoljno srca. pokraj svih tih silnih za-faks-zabrinutih minuta, uživala sam u koječemu, ali očito dovoljno površno da me ne dira apsolutno ni u kakvom osobno-melankolično-tužno-blogerski-inspirativnom pogledu. nekako, ljeto je napokon tu za mene i ja, opet nekako, sebi pred očima lagano iscrtavam, naslućujem ili priželjkujem tu ljetnu priču. ali samo lagano, jer ona će se ispričati sama od sebe i baš tako bit će ako ne najljepša, onda svejedno onakva kakva treba biti, znam. pa eto, sad na početku i vama i sebi preporučam i želim u velikim količinama vruće večeri, magličasta jutra na povratku kući i duge noći, od kojih barem par beskrajnih fine najraznoraznije alkoholne kombinacije u najraznoraznijim prigodama i količinama i bar nekoliko natprosječno dobrih pijanki s natprosječno slabim posljedicama duge i fine ljetne kave uz duge i fine ljetne razgovore i još ponešto knjige, filmove, izložbe i ostalo u lijepim količinama barem pokoji koncert na otvorenom i barem jedan od njih onakav da dušu ispustiš i nakon njega dolaziš k sebi bar dva sata negdje izvaljena na travi barem malo idiotarija u vidu apsolutno bilo čega barem malo perona i kolodvora i ruksaka glazbu, divlju za ples ili finu za u pozadini (za ljeto možda neki fini nu jazz, kubanska i latino mjuza, bubnjevi, gitara, kombinacije s elektronikom ili pak ska koji uvijek pali, ovako ili onako) i, ako baš hoćete, barem malo leptira u želucu ili gdje ih već vi ili ja poželimo ma ne znam, želim vam onakvo ljeto nakon kojeg će vam u ruci ili glavi ili srcu ostati bar desetak fotografija zbog kojih ćete u svakom nekom dalekom budućem trenutku poželjeti ovo ljeto bar na kratko nazad |