|
Što radim ništa ne radim
Kog briga šta radim? Ne, čekaj, valjda vas nije briga što ja ne radim? Ništa ne radim ništa Ne nemam hobi ne nemam ništa ne nisam član kluba ni udruge ne idem ni na kakav tečaj i ne nemam identitet i ne ne mogu vam u tri minute reći nešto o sebi I ne zašto bi odmah morali znati što da mislite Eh da, jedino sam štreber Da ne zaboravim slučajno Da se ne osjećate nedajbože prevareno Nećete znati što me boli, ako ikada uopće budete znali da me boli Jer mene boli boli (stvarno?) Ništa me ne boli nikad ništa, znaš? (ni žulj u čizmi ni muk ulica ni ti me najviše ne boliš) I nećete znati koliko vas volim niti volim li vas uopće Volim volim volim volim a da? i ako mi se ponekad svijet bude rušio brže i gore od jebene kule od karata i ako budem izgubila sve sve ono nešto u pogledu i ono nešto u pokretu dok budem lijepila komadiće i pravila se da me ni jedan oštar rub nikad nije porezao i da ne vidim one krivo spojene dijelove i svu tragikomičnost pokušaja mene tebe nas vas nekad sad i ako tisuću puta umrem i tisuću puta se rodim mislim da nećeš znati nikad nećeš znati trudim li se i je li mi to važnije od neba i da, možda me ponekad zanima kako bi izgledale prvih pet rečenica koje bi vam pale na pamet što bi osjetili pomislili znali o meni ono, da slučajno jednom nekome negdje morate- ne, čekaj, ne zanima me ne toliko |