Djeca jure za cvjećem. I gledaju začuđeno u pseću kakicu.
Mi stojimo na ulici, promatramo sivilo pločnika i opuške cigareta pod našim nogama.
Avioni lete visoko, visoko i ne žele nam baciti bombone.
Boje se miješaju i blijede, a glazbu više ne čuju srcem.
Vidimo svoj dah.
Svijet se gubi dok ga promatramo sa satelita i bacamo na njega ručne bombe. Jednu za drugom. Tko ih više baci pobjednik!
Leptiri lete a s njihovih krila pada nevidljiva prašina… ona iz priča za laku noć, ona koja svjetluca kad vam prijatelj namigne.
Ali leptiri brzo umru.
A trešnje objesimo na uho.
i plešemo.
i znamo svaku riječ. svaku. i tako je prokleto lijepo.