Nakon pune dvije sedmice provedene kod kuce (ok, lazem, djelimicno provedene kod kuce) ponedjeljak na poslu se ne cini ni malo dobrom idejom! Obje sedmice sam bila 'bolesna'. Prvu sedmicu stvarno bolesna, sa papirnim maramicama zaguranim u nos, pelenom (onom prastarom, sto je nasa stara dupeta krasila) oko glave i u pidjami. I tako po citav dan, 6 dana. Nakljukala sam se tabletama kao nikada, moralo se ozdraviti prije kraljicinog dana jer mi se ta dva dana bas nije ostajalo u kuci. Elem, prizdravilo se, petak navece i subotu citav dan se pijancilo, skakalo, jelo. Ok, to se ne moze nazvati jelom, jer je u pitanju pasja hrana i sa svakim grizom molis sve moguce da ne dobijes trovanje svega i svacega. No prezivi se sve. Nedjelja se naravno citava prespavala, da bih se u ponedjeljak ponovo probudila bolesna. I tako jos sedmicu. Pih, bah, bljak. Mislim da sam u zadnju godinu dana vise bila bolesna nego zdrava. Ne znam koji mi je djavo, bice da kako se stari tako i imunitet slabi ali bem ga, nisam jos fosil! Doktorima mi je mrsko ici, ne volim igle i tantavice kojima te ispituju, cackaju i bockaju. Bice da cu na kraju zavrsiti kod Kineza sa punom kesom smrdljivih trava. Nego, mozda bi trebali uvesti kao sto se mozes prijaviti kao davalac organa, da se tako prijavis i za cekic u glavu nakon sto navrsis 50. Pa se zbrini kako ces prozivjeti tih 50. Elem, dosta sam srala ovaj put.
|