Gledala sam Oprah (nije nam baš neki program u ovo doba),žene su pričale kako su ih vlastiti muževi nebrojeno puta silovali.
One ih nisu prijavljivale jer nisu znale da je to stvarno silovanje jer su u braku sa tim čovjekom. Koma.
U Americi su kazne za to ogrome,jedan je čak dobio doživotnu kaznu,kako bi to naše pravosuđe riješilo?
Da li to kod nas spada pod silovanje ili je sve skupa obiteljsko nasilje? Kod njih je to odvojeno pa tip zapravo dobije dvije kazne.
Zapravo,te žene su rekle da bi im bilo lakše da su ih silovali neznanci,da ih je najviše pogodila izdaja čovjeka kojeg su voljele,kojem su vjerovale,kraj kojeg su se prije toga osjećale najsigurnije na svijetu.
Pa se ti udaj. Imaj muda vjerovati frajeru.
Ja sam ovako po prirodi sumnjičava,ne vjerujem nikome,i ne volim nikoga.
Ne zanima me šta se ljudima događa u životu,nemam živaca slušati njihove sretne,tužne,naporne pričice. Da se razumijemo,ni ja njih ne gnjavim sa svojim spikama.
Mislim da to nije pristojno,nekog drugog opterećivati,kad svi imamo svojih problema i previše.
Zato i pišem ovdje,a kako me nitko ne čita vidim da sam u pravu
No da,kako rekoh,danas je povjerenje nešto šta se jako teško stječe,pa mi nije jasno kako uletiš u brak sa takvim tipom,to su nasilnici koji su to sigurno pokazali i prije svadbe.
Možda ti nije grunuo šamarčinu,ali valjda vidiš da bi baš to napravio jer mu se ne sviđa kako sjediš. Ili jedeš. Ili dišeš.
Za mene su te stvari crno-bjele,nema grej eria.Možda griješim,ali...
Vjerujem u ljubav,da nekog zbilja možeš voljeti više nego sebe,i da bi dao život za njega,i baš zato mislim da to mora biti netko poseban. Ali isto tako mislim da je ljubav i poštovanje prema drugom čovijeku proporcionalno ljubavi i poštovanju koje imam prema sebi samoj. Kako da volim druge ako ne volim sebe? A ako imam smopoštovanja onda neću dozvoliti da me netko tako ponižava. Nadam se da sam u pravu,i da mi se ova moja samouvjerenost neće obiti drito u plavu glavicu
|