MiniMaxine

U pravo se mi neke dušice meke, umjetničke, možda i ne razumijemo, ali u pravdu da, itekako.

A sutkinja Ika Šarić za mene je pojam pravde.

Ne sjećam se kad sam, nikad pomirena s nepravdama prava, ali uvijek računajući na njih, ovako napeto čekala vijesti.

I točno u podne pala je presuda: kriv je.

Tko, kako, zašto - o tome ukratko ovdje.

Dobro, reći će netko, opet hvataju sitne ribe.
Okej. Možda.
No sitna ili ne, riba smrdi od glave.

A ovdje se o glavi i radi.
O životu ili smrti.

Jer, nije u pitanju tek još jedan u nizu doktora & doktora svake fele koji su svojom nezajažljivom pohlepom doveli nas i lijepu nam našu na korak od propasti.

Ovaj barba doktor je liječnik, kardiokirurg.
Onaj koji liječi srca, a sam ga nema.

Bar ne za svoje pacijente;
čitajte - za vas, vaše roditelje, djecu, prijatelje, za sve nas sisavce koji uporno zidamo prvi, drugi i vrag zna koji stup klimave nam zdravstvene zaštite kao da smo vesla sisali.

Osobno, nikad nisam bila u situaciji da me netko ucjenjuje zdravljem, mojim ili mojih bližnjih, no ako ikad dođem pred takav zid, nadam se da ću imati snage razvaliti ga, baš kao i ova srčana sportašica i cijela riječka ekipica za očevid.

Presuda je tu, što ne znači da će dragi barba doktor nužno toliko i odležati;
na žalost, znamo kako obično vuk izjede magare na višim instancama.

No, sve dok ima ovakvih lovaca, bakica i Crvenkapica, ja ću i dalje vjerovati u bajke...


P.S. Ekipica moja draga, ne moram ni reć, jelda?
Nemam vremena ni za mahnuti vam - pakujem, putujem, ponovo .
Ali eto, radio se uvijek nađe pri ruci,
i lijepo je čuti
da vijest ponekad mogu biti i bajke, ne samo horori i sapunice.


UPDATE:

Od dobrog doktora ni traga ni glasa.
Utek'o tati u Sarajevo nakon izricanja presude.
Liječnik koji je prešao ne jednu, nego sve granice, postao je lice s tjeralice.
Vuk, lovci...bajka se nastavlja na teritoriju susjedne države.

Nadajmo se da pravda nije endemska biljka .
Živi bili, pa vidjeli...