MiniMaxine

Pa-pa, ekipica!

Moram ići, mada teška srca.

Na jedno grrrrrozno mjesto, kao što vidite iz priloženog.
(...sličice nisu moje, ali poslužit će kao ilustracija vapajima mojim...)

Jer, dok se drugi na more idu hladit, ja idem radit.
(...što nećete vidjeti iz priloženog, ni u ludilu, ali vjerujte mi na riječ...)

A posao.....ah.
Još je teži nego što vam se po slikama čini.
Gotov za čas, ali zato dobro plaćen.
Znam da me razumijete, zato vam i kukam. A kome ću?

Da bi stvar bila gora, bojim se da ću imati i neka suočavanja putem. S nesagledivim & nepredvidljivim posljedicama.
Neke tzv. blogerske kavice.
A ja vam nakon kavice obavezno kresnem zajutrak. Pa doručak. Pa gablec. Marendu. Ručak. Užinam uredno. Večeram k'o da nikad nisam jela. Pa maznem nešto slatko. Pa jogurt, voćni. A oko ponoći obično pada specijalitet kuće - midnight snack, kad marljivo proučavam frižidersku arheologiju i samo mi rit viri iz njega, volšebnim svjetlom istog obasjana.
Eto.
Pa vi vidite kad ima šanse da se vratim.

Ni laptop ne nosim.
Idem radit, ne se zajebavat.

Blog ostavljam pod paskom jednog ooopasnog blogočuvara.
Ima ključ, usisavač, čarobnu krpicu, močo, pronto piumini, kleenex, durex, ma sve što treba da se ovo mjesto totalno ne uneredi dok me nema.
Pomozite mu malo ako stignete, jadno muško, ne može sve sam.

Ako vidite ovaj pareo negdje na plaži

ne znači nužno da sam ja u njemu;
dakle - pitajte prije nego navalite s kissevima i pozzovima. Možda mi ga je samo netko maznuo sa sušila; u tom slučaju neka slobodno proradi blogerska solidarnost, bit ću vam zahvalna do...onog iksića na "izbriši blog".

Lipe moje, lipi moji.....stojte mi dobro, sjednite mi dobro, lezite mi dobro;
budite mi dobro u svim pozama, vraćam vam se uskoro s friškim nebulozama,



Hehe.
Jesam vas.
Baš ćete mi proć lišo, bez muzike.



Hehehe.

Serverina nije dala gas ni glas, ali ja hoću.

...ajde, bar vam nisam stavila autoplay za kraj...
...pusa...
...baj-baj!

...PLUS TAJ APDEJT, JELTE...
oliti
sorry, ekipica, hehe...iako tu, još sam tamo :