MiniMaxine

Danas sam trebala biti na jednom drugom mjestu.
Ili trećem.

Danas vraćam dug.

Na ružu uzvraćam ružom.

Baccarat, ne...ova je vrtna, domaća.
Ima meko, najmekše ć.
I tvrdo, opako trnje.
Peče dok pišem.

Nemam je kome uručiti.
Trebala sam je samo ostaviti negdje, ali nisam mogla. Ne na onom samotnom, turobnom mjestu.
Na takvom je nisam ni dobila.

Zato je ostavljam tu, na blogu.
Tu uvijek ima prijatelja, smijeha, muzike.
Nisi sam.

Orko boh, moj lipi anđele!

Vajka si ti nami pušća, vajka bi naša onu pravu za gošće iz susjedne županije, ča biš reka na ovu?

Ti, ki si muziku živija i umra za nju.

Znan. Gustafi, "Jesen".
Jesen i je. Prva bez tebe.
Ma meni je zima.

Otkada te ni

za mene je Istra

zavavik

ostala

bez srca.



Kora...eto. Zato nisam pisala post. Bila si u pravu, treba.

Ekipica, oprostite vašoj DJ/VJ MM što je ponovo pobrkala godišnja doba.