[tu pa tam]
I don't think we're in Kansas anymore..
...we re in slovenia almost.
stan je ukrašen neobičnim pojedinostima koje će samim useljenjem u nedjelju zahtjevat
hitno uklanjanje sa mjesta događaja.
sama ulazna vrata ne diram jer su sva zaljepljena španjolskom poezijom.
a ja sam slaba na takve stvari.
kuhinjski elementi su obljepljeni naljepnicama kakvim smo u školi djelili na svjetskom danu jezika.
flisni mi muda naljepnica če me pozdravljat svaki puta kada posrnem u frižideru za nečim.
unutar ladica gdje ću smjestiti hranu su plakati sa natjecanja u plesanju tanga.
sou not stejing der.
po pločicama iznad šparheta netko je napisao:
"ovdje kuha anja"
anja'anja ?hu d vak iz anja?
ja se premišljam o kuhanju s obzirom da su njihovi restorani di se mogu bonovi iskoristit
daleko primamljiviji čak i meni samoj od mojeg imitiranja jela u tavi.
veliki prozor u kuhinji. veliki. puno svjetla. idealno za jutarnju kavu i jutarnje neraspoloženje.
strop u sobi je netko obljepio zvjezdama ša svjetle u mraku. djeluje simpatično.
mekan krevet. ljepa svjetiljka. i udobna fotelja što se priljepi uz kralježnicu.
mislim da kad bi pričala da bi rekla :
"drago mi je ja sam anatomska fotelja i sa mnom će tvoj kralježnica svršavat od ugode!"
veliki ormari za ono moje malo robe.
ajde.
cimerica će sa svojom robom valjda upotpunit praznine u ormaru:)
na vratim sobe plakat sa koncerta "gentlemana"kad je bio u LJ.
nemam pojma ko je taj/ su ti ali očito je neko njihov fan jer imaju i naljepnice po stanu.
i onda moj prvi odlazak na wc.
zatvaram vrata. sjedam na školjku. nevino dignem pogled i eto ga.
neka wierd person prije nas je na vratima wc imala zalijepljen OGROMAN poster
toše proeskog u nekoj zavodničkoj pozi sa naslovom: pratim te.
šta?
"every shit you take every piss you make i ll be watching you"
ne bi rekla.
još sam skoro postala najomraženija osoba staroj ženi ispod mog stana. kako? lako. zabunom sam upala u njen stan koji je bio otključan.
niti druga boja zidova unutar njega. niti tepih kojeg ja nemam. a posebno zvuk televizije koje još nisam dopremila preko granice..nisu me omeli da dođem do kuhinje i tek onda shvatim da sam upala u krivi stan.
ali dobro je.
fax je ogroman.
jedina pozitiva je do sad: iza ugla ima neki caffe koji mi liči
na onaj ala diner iz seinfelda.
tako da znam di ću tugu i čemer njemačkog jezika lječit.
osim ljepih uspomena kojima ću se hranit preko tjedna dok ne dođem vikendom doma, u ljubljanu nosim svoju kawu i sve ša je potrebno da
bi se kawa ko kawa napravila.
slovenci nemate pojma kako vam je kawa/kapučino/makijato odvratan
27.09.2006. u 01:32 |
28 Komentara |
Print |
# |
^
