četvrtak, 07.08.2008.
Gole cice i svijet.
|
Zadnjih dana sam fokusirana na Hvar. I da ću biti na Hvaru za tri tjedna, i da na moru nisam bila 3 godine, i da maltene sve što želim je, jesti, piti i pokazat gole cice svijetu.  Tina mi se za tri tjedna udaje na Hvaru. Malo društvo od tridesetak ljudi i jedna konoba. Svaki put kad pomislim na to, samo me srsi prođu, jer i Branka nakon dvije godine (neviđanja) dolazi iz Australije, i jer će biti kraj sezone pa neće biti ljudi, jer sam kupila brdo robe na rasprodajama i jer sam odlučila da ću nositi šljoke na šljoku i jer sam Tini i Juti kupila perfektan mali poklon, za koji sam se kolebala da ga sebi ostavim. Čim se spustimo iz Zagore prema moru, imam osjećaj da ću eksplodirati, jer i Sean i ja nikad zajedno nismo bili na moru, ali čisto zato što je on Dalmatinac po krvi, Zagrepčanin po rođenju, Irac po prebivalištu. Neka njegova morska kulinarska rižota nikako ne mogu izgurati. Daj mi humus radije. Ovo mi je treće ljeto u Irskoj. Drvenik mi je na pameti. Kao, imala sam velike muke prilikom kupnje haljine jer nisam znala od kud krenuti, pa sam krenula od megalomanije. Našla sam ju za nekih šesto eura, i probala, pa se ona zbog rasprodaje spustila za više od pola, ja ju opet probala, jednako dobro mi je stajala, ja si odlučila zabiti vilice u oči jer volim bankovni mazohizam. Onda sam krenula na nakit, na torbe, sve s predumišljajem da u Dublinu to nemam gdje nositi, ali da idem doma, a doma je toplo, doma su vrućine, doma su otoci, vjenčanje, doma je fažolet, doma je tijelo mokro, crno, slano i golo. Doma su roditelji, mačke, bicikl, Vix (i njen novi pun kufer i ormar), doma je opet sunce. Doma je balkon. Sreća je da sam se natjerala ići u teretanu, i to sedam dana u tjednu, no, ne očekujem neki veliki preobražaj, već tek toliko da me ne sablazni svekolika anoreksična populacija otoka. Trenutno se osjećam mamurno i umorno. Sinoć smo otišli do Seanove frendice, ona bila s cimerima, pa otvori bocu, uzmi limenku, zapali pljugu, na putu prema doma nas je oprao pljusak, a prije spavanja sam se potukla sa Seanom tek toliko da mi on kaže grcajući od smijeha, 'pijana budalo', a ja 'šuti, idiote i daj pokri me jebote', i u trenutku dok sam se okretala na bok, osjetila sam ... ma da ne bi i pornjavu čitali, osjetila sam kako sam zaspala u letu. Što se pokazalo kao ne dobra ideja jer sam se probudila u pet ujutro s halucinacijama jer nisam popila vode prije spavanja (uvijek isto!), pa sam sva nabrijana na galebove, na zoru, na rani sat, ustala, i kroz slušanje vlastitih misli potegnula pintu. Ujutro sam nazvala mamu, kukajući kako ne osjećam prste i kako sam sva kenjkava, a ona meni, pa kad opet piješ vino, nikad ništa ne naučiš. Mislim da bi trebala kupiti ginko tablete, kažem ja, mislim da bi trebala smanjiti s alkoholom, ne misliš da u tom grmu leži zec, kaže moja mama. Posao mi je završio ovaj tjedan, šteta, šteta, velika šteta, ali sad opet imam vremena za sebe i sebe i se. Počela sam ponovno uređivati stan, kupila orhideje, novu rasvjetu, ubacila kile čokolade u ormariće i vjerno nosim dijete laptop sa sobom, jer mamicu im bezobraznu, još uvijek mi nisu dovukli internet u stan, pa kradem wireless mreže po gradu. Mizerno pratim The Hills na MTV.ju, razmišljajući o kontekstu (vrlo ljubomorna) glavnih aktera i njihovih života. Plitko, vrlo plitko, ali je i zavist plitak osjećaj. Mislim, sve u svemu, ne mogu se potužiti. Ma nikako. Jer da se tužim na svoj trenutni život, ispala bi jebeno nezahvalna guzica. Ovako sam samo, ali to je još par sati, mamurna guzica. |
Komentari On/Off
Buddha
