četvrtak, 24.04.2008.
Moljac.
|
Trebala sam izabrati profesiju gdje neću stalno biti okružena s knjigama. Trenutno mi je zaista žao što se nisam bacila u kreativnije struje: mada nemam dara za crtanje i slikanje, i smatram da je moj najbolji ručni domet onaj kad slažem ideje u kolažne slike, jer po meni s kolažom nekako nemoš zabrljati, i jer i ne cijenim toliko likovnu umjetnost (biće, jer ju ne razumijem), ali pohađam izložbe, informiram se, ispred Guernice stojim i mislim si 'hm, dobroo?'. Narcisoidno uvijek uleti situacija gdje mogu reći, yes, yes, Reina Sofia ju ima kao trajnu postavu. Na četvrtom katu imaju djelo gdje je u komad gline zabodeno par čačkalica, ali kuiš, Reina Sofia, pa mora da mora biti tu. Tu nazirem kompleks toga što mi ideje uvijek idu kroz riječi, nikad kroz kist. No, trenutno mi je žao što se nikad nisam bacila u kreativnije struje. Možda je to i zato što smatram da je fotografija jedna od najvećih umjetnosti, a da sam u mogućnosti da se s njom izrazim, ovako hobijski, više kao zezancija, nego kao preokupacija. Trenutno mrzim svoj diplomski rad. Ne nazirem mu kraj.  |
srijeda, 16.04.2008.
Neću se ni trudit.
 S vremena na vrijeme zaboravim piti vode, i onda me dočeka tjelesna reakcija na koju s vremena na vrijeme otkačim, jer se prestrašim, pa prvo pomislim, jebote, samo da nije opet štitnjača, jer prva asocijacija za nju mi je mlin oko vrata. Toliko je dosadan taj poremećaj hipertireoze. Jer mi se konstantno vrti, jer mi srce svako malo iskače iz grudi, jer mi presjeca dah, jer nemam energije uopće, a hiperaktivna sam. I onda se s vremena na vrijeme sjetim da možda nije štitnjača, već da sam ja ponovno zaboravila piti vode. Pa me tlak sruši, pa mi srce jauče od brzine, pa se uz kralježnicu počne dizati panika, koja ne pomaže situaciji. Tako sam se osjećala prije dva sata. Ne odmaže ni to da sam pod stresom, da Seana nisam vidjela 3 mjeseca, da me libido lagano jebe u ... mozak i da mi je trenutni najdraži scenarij onaj scenarij za koji svi kažu da je bježanje, odnosno nesuočavanje sa situacijom: deka preko glave i prespavaj. Malo ću kukat danas. No, ošišala sam se. A nisam znala da ću to napraviti. Ali mi je trebala promjena, pa sam odsjekla kosu, ofarbala se u čokoladno smeđu, izvukla neki čudan bijeli pramen odozada koji se sada jedini klati neodređeno, i u nekom sentimentalnom stanju se sjetila svog dredića kojeg sam odsjekla prije tri godine. Bože, kako sam voljela taj dred. Dala sam ga Seanu, našpricala ga svojim parfemom, i naredila mu da spava s njim (ne u doslovnom smislu), kad već nemre sa mnom. Jako mi se sviđa moja nova frizura, nekako sam si šik s njom, no, mislim da mi je to odskočna daska za nulericu. Nulerica ne znači psihički poremećaj, niti je pokušaj skretanja pozornosti na sebe, već je pokušaj imanja muda. Da odsječem kosu do kraja i da čekam da raste. I u tom današnjem poluludom danu, napravila sam si igru koju znam tu i tamo igrati kad bi najradije da mi netko drugi kaže kako sve trebam napraviti, jer ono, sam sebi je čovjek najbolja dvorska luda: pa sam otvorila svoj Oxfordov rječnik, i rekla slijedeće tri riječi – nema varanja – opisuju moje trenutno stanje, te nasumce zatvorenih očiju otvarala stranice i pikala na riječi. Bile su: 1. IDM: cross your bridges when you come to them 2. flight 3. trust (yourself) Bilo mi je malo muka. Još mi je malo muka jer u tom rječniku ima preko osamdeset tisuća riječi. Je, je, kužim, dosadna sam, ali ako išta mrzim na ovome svijetu, onda su to moja pe-m-es stanja. Zaboli me kad se kaže da je to izmišljotina novih žena. Ja osjećam taj jebeni pms. Idem to Tine, zvala me 3 puta, sva tri poziva sam propustila. Bila sam u glazbi. Gubila dah jer nisam popila vode. Sad pišem ovaj post. Srećom, srećom da papir trpi sva sranja. |
nedjelja, 13.04.2008.
Odmor na mjestu.
|
Mama mi se smijala dok sam halapljivo žvakala brokulu.  Kaže, e da nisi počela izlaziti s 15 godina, ne bi ti sad izgledalo kao da si sve to pretumbala više puta i da te malo toga vani zaista i može iznenaditi. Imam dojam da sam ostarila. A to mi je i jedan dečko noćas rekao: uz neki polupijani šank razgovor, kaže on da nema poante od razgovora s curama koje imaju formirano mišljenje. Na trenutak sam blenula u njega. Bilo mi ga je žao. Jer ja nemam formirano mišljenje, ali valjda to dobro znam odglumit. Imala sam mamurluk ujutro, sad ga više nemam. Prošli su oni dani kad do utorka ujutro nisam mogla doći k sebi. Stvar je drastično promjenjena i u tome što više ne odašiljem vibru da tražim mužjaka, za nešto kežualno, ili manje kežualno. No, dobra je stvar u tome što sam se isplesala, što već dugo nisam, što sam opetovano davala 15 kuna za pelin, i to još gorki, što već dugo nisam, i što sam shvatila sam uvijek bila djeva od šanka. Meni je tamo najbolje. Ali žene su kuje. Žene su kuje. Mene moja visina spašava da se ne dam zajebavat od strane bahatnjača. No, barem znam jednu stvar. Do daljnjeg ostajem pri pivi petkom s dečkima iz glazbe, do treninga, do probi, do izlazaka kod Tinke gdje me Anuk zove 'visokom droljetinom' dok joj ja pokušavam objasniti da UNO igram na strateški način, a ne taktikom izbaci prvu kartu koju vidiš. Što je provjereno, provjereno je. A ostalo pripada nekim završenim danima. Srećom da sam si dala maha pa sam se dobro iživila, jer mislim da nema ništa gore od kajanja. Stoga, trenutno mi je samo krevet na pameti. I repete famoznog ručka. |
nedjelja, 06.04.2008.
Onako, brzopotezni. Na eks.
|
 Ovaj vikend nisam stigla konkretno izać, ali Ifka i ja moramo, jer više krvarimo od odgađanja. Zadnji put smo bile zajedno u desetom mjesecu 2006. Jebote! Ona luda od posla. Ja luda od paučine. Idući vikend, ako se sve posloži, rasturamo klubove i suede shoes. Nadam se prvoklasnom mamurluku u nedjelju ujutro.  |
četvrtak, 03.04.2008.
Gotova sam.
 Napisala sam diplomski. Točno tri i pol mjeseca mi je trebalo za prvu radnu verziju. Mentorica će me ubiti. 70 stranica. Nemam srca to sada dodatno skraćivati, neka to ona obavi. Nemam mozga ni pregledati eventualne gramatičke pogreške. I dok sam na wcu razmišljam na engleskom. Dogodilo se točno ono što sam i mislila: tema mi se sama otvorila i počela se otkrivat, a ja sam oduševljena napisanim. Energetski nivo mi je totalno prazan. Osjećam se pregaženom. Idem nešto pojesti. Vidjeti kako svijet izgleda van sobe. |
srijeda, 02.04.2008.
Hopscotch.
  |
Komentari On/Off
Buddha
