Trebala sam izabrati profesiju gdje neću stalno biti okružena s knjigama. Trenutno mi je zaista žao što se nisam bacila u kreativnije struje: mada nemam dara za crtanje i slikanje, i smatram da je moj najbolji ručni domet onaj kad slažem ideje u kolažne slike, jer po meni s kolažom nekako nemoš zabrljati, i jer i ne cijenim toliko likovnu umjetnost (biće, jer ju ne razumijem), ali pohađam izložbe, informiram se, ispred Guernice stojim i mislim si 'hm, dobroo?'. Narcisoidno uvijek uleti situacija gdje mogu reći, yes, yes, Reina Sofia ju ima kao trajnu postavu. Na četvrtom katu imaju djelo gdje je u komad gline zabodeno par čačkalica, ali kuiš, Reina Sofia, pa mora da mora biti tu. Tu nazirem kompleks toga što mi ideje uvijek idu kroz riječi, nikad kroz kist. No, trenutno mi je žao što se nikad nisam bacila u kreativnije struje. Možda je to i zato što smatram da je fotografija jedna od najvećih umjetnosti, a da sam u mogućnosti da se s njom izrazim, ovako hobijski, više kao zezancija, nego kao preokupacija. Trenutno mrzim svoj diplomski rad. Ne nazirem mu kraj.