nedjelja, 13.04.2008.
Odmor na mjestu.
|
Mama mi se smijala dok sam halapljivo žvakala brokulu.  Kaže, e da nisi počela izlaziti s 15 godina, ne bi ti sad izgledalo kao da si sve to pretumbala više puta i da te malo toga vani zaista i može iznenaditi. Imam dojam da sam ostarila. A to mi je i jedan dečko noćas rekao: uz neki polupijani šank razgovor, kaže on da nema poante od razgovora s curama koje imaju formirano mišljenje. Na trenutak sam blenula u njega. Bilo mi ga je žao. Jer ja nemam formirano mišljenje, ali valjda to dobro znam odglumit. Imala sam mamurluk ujutro, sad ga više nemam. Prošli su oni dani kad do utorka ujutro nisam mogla doći k sebi. Stvar je drastično promjenjena i u tome što više ne odašiljem vibru da tražim mužjaka, za nešto kežualno, ili manje kežualno. No, dobra je stvar u tome što sam se isplesala, što već dugo nisam, što sam opetovano davala 15 kuna za pelin, i to još gorki, što već dugo nisam, i što sam shvatila sam uvijek bila djeva od šanka. Meni je tamo najbolje. Ali žene su kuje. Žene su kuje. Mene moja visina spašava da se ne dam zajebavat od strane bahatnjača. No, barem znam jednu stvar. Do daljnjeg ostajem pri pivi petkom s dečkima iz glazbe, do treninga, do probi, do izlazaka kod Tinke gdje me Anuk zove 'visokom droljetinom' dok joj ja pokušavam objasniti da UNO igram na strateški način, a ne taktikom izbaci prvu kartu koju vidiš. Što je provjereno, provjereno je. A ostalo pripada nekim završenim danima. Srećom da sam si dala maha pa sam se dobro iživila, jer mislim da nema ništa gore od kajanja. Stoga, trenutno mi je samo krevet na pameti. I repete famoznog ručka. |
Komentari On/Off
Buddha
