petak, 02.11.2007.
Ponovno krećem. Danas s The Necks.
|
Odnosno s glazbenim preporukama. Jer sam se nakrcala dobrom glazbom, a svako malo dobivam nešto novo. Malo sam se bila zasitila sa stvarima koje već godinama slušam, i krenula sam u istraživanje.  Tko me iole malo čita, zna da sam veliki zaljubljenik u jazz. Ili varijacije na jazz. Današnja poslastica je tim veća, što dečki idući petak gostuju u Zagrebu. I to u sklopu SCovg Jazz festivala, u teatru ITD. Poslastica. I to zajedno s Wayne Horvitz Gravitas Ensemblom. A vjerujete, The Necks, su fakat jebeno briljantni. Naime, oni su tri dečka iz Sydneya, koji se bave eksperimentalnim jazzom, i sviraju klavir, bubnjeve i bas. Posebna stvar s njima je to što su im skladbe dugačke. Znači, u komadu sviraju do sat vremena, mijenjajući jednu ili dvije glavne teme. Nije to agresivan jazz, na koji se nekima diže kosa na glavi, već su zaista fantastični improvizatori u tim svojim eksperimentima, jer su strašno suptilni, slušljivi i vrlo nježni, što meni izuzetno odgovara, jer njihov Sex, šta'š :) maltene svakodnevno slušam. Nažalost, na netu nema puno njihovih skladbi, što mi je nekako i normalno jer nisu iskomercijalizirani. Do sada su izdali 13 samostalnih albuma. Kažem albuma, mada je na njima, jedna ili dvije skladbe. Srećom, postoji njihova My space stranica. 2004. i 2006. su dobili najveću australsku glazbenu nagradu u kategoriji najboljeg jazz albuma. Za buduće zaljubljenike, dajem link za skidanje njihovog zadnjeg albuma Chemist, koji je i dobio tu nagradu. Sve šta mogu reći je, do slušanja i vidimo se u Zagrebu. |
Komentari On/Off
Buddha
