utorak, 04.09.2007.

Malo laganice.

Prva je Kate Nash. Koja ljudima ide na živce, jer kao ima preseratorski naglasak i šta sada ona tu sere s tim nekim iskrivljenim londonskim naglaskom, kad je očito da ga nema, da ga kopira, da ga šta već ne, da nema pojma o gramatici, i da to što ona priča, ni ne spada pod engleski, i da je očito da je pozerica, ali meni je ona briljantna. ''Thursday night, everything's fine, except you've got that look in your eye when I'm tellin' a story and you find it boring, you're thinking of something to say. You'll go along with it then drop it and humiliate me infront of our friends. Then I'll use that voice that you find annoyin' and say something like "Yeah, intelligant imput, darlin', why don't you just have another beer then?" Briljantno, haha. I imam par filmova za vas. Ne znam jeste pratili Mostru ili ne, ali Atonement poprilično izgleda kao jedan od onih filmova, ljubavne tematike, koji će me zaintrigirati. Zatim sam pogledala jedan fantastičan, 3 needles, težak, dosta težak film, malo dijaloga, ali jedan od najboljih scenarija koje sam vidjela kroz zadnjih godinu dana. I film ima predubok vizualan identitet, ako imate običaj neke filmove gledati kao fotografiju. Half Nelson. Jer volim ove male indie filmove, koji se konstantno bacakaju po festivalima. S knjigama sam nekako još uvijek na Vi, pa još zaista samo mogu preporučiti Šalkovića, i 'Pravi se da ovo nisi vidio'. Mada nije moj izbor literature, ali sam mu morala dati šansu. Ne znam, nekako mi je čudno čitati knjigu koja ima taj stil pisanja, valjda se još nisam navikla na tu hrvatsku vrstu književnog izražavanja. Kojeg? E pa … :) I nešto što sam pronašla u zadnje vrijeme, a što mi se skroz svidjelo: beat box. Ostala 2 odlična primjera su vam: Beardy Man i jedan s Australskog idola. Treba mi malo odmora od svih crnjaka u posljednje vrijeme. Ne samo privatno, već stalno smo bombardirani nekim tugama, tko će to više sve izdržati. Treba ubacit dozu za opuštanje mozga.

Komentari On/Off