|
Povodljivi. ![]() Vix me pitala hoću s njom na privatnu projekciju Oceanovih 13 koju je u Cinestaru organizirao Moj posao, za svoje vanjske suradnike, klijente i prijatelje, pa sam nakon, otprilike, sekundu i pol, rekla ''moram razmisliti''. Ne moram razmisliti. :) Besplatne kokice, besplatno piće, besplatna projekcija, besplatan parking, nemam pojma šta bi sa sobom radila u utorak predvečer. Teško mi je palo. Film je baš ono zanimljiv, ma za razbibrigu, srkala svoj pepsi, rastezala noge, i častila se kokicama koje nisam previše glasno žvakala (niti sam preglasno podrigivala), da ne smetam susjedu do, kako s desne, kako s lijeve strane. Nije bilo ni reklama. Idila. Taman za završit večer. Jedino mi je jedna stvar zasmetala, ali dobro, to sam ja jer sam ja nadrkana što se tiče hrvatskog jezika (molim da me sad za moj jezik ne hvataju jezikoslovci koji me čitaju i koji imaju potrebu reći da sam katastrofa sa Č i Ć, jer ih zaista ne razlikujem, i jer mi iznad kompa stoje riječi koje imaju ta slova u sebi, i da opet ne znam, pročitat valjda, ili da sam loša sa strukturom, gramatičkom ili bilo kojom drugom, jer znam... ili možda ne želim znati, određene stvari :) No, nadrkana sam, o jesam itekako, kad čujem kako nam se jezik izokreće, kako se s njim manipulira i kako se ti anglizmi uvlače. Ma nabijem te, kao da se na hrvatskom ne može reći ista stvar. Kao da se se nije uvijek govorilo. ''Da Clooney, je baš ono cute (anglizam)'' Molim? ''Film je bio fine (anglizam), ono, kaj ti misliš?' Da mi se povraća. ''Joj fakat precious (anglizam) što smo našli ovo mjesto.'' ?! ''I onda sam ja rekla, what the fuck is wrong (anglizmi) s njim.'' Baš da se zapitaš. ''Idemo na drink (anglizam) sada?'' Šteta, baš šteta što je pomodarski govoriti na ovaj način, gdje se točno osjeti kako se gubi naš identitet. A i nije da nam stranci ne govore da je hrvatski jedan od težih jezika za naučiti, ali isto tako da je ugodan uhu. No, mi nikad to naučiti, uvijek treba netko drugi to reći, da bi mi dodali, yes yes, it is, na našem jeziku. |