nedjelja, 10.06.2007.

Inspiracija.

Zadnjih dana nisam imala ama baš nikakvu želju za pisanjem.



Niti biti previše, osim ako nije bilo nužno, kraj kompjutora. Negdje polovicom tjedna sam se osjetila kako me sva tehnologija počela proždirati. Nagutala sam se te energije, i nikako se isprazniti. Te telefon stalno zvoni, te je mobitel konstantno u upotrebi, te kompjutor, i stvarno sam imala osjećaj da ako samo 5 minuta duže ostavim mobitel na uhu, da će mi mozak doslovce eksplodirati. S obzirom da sam se budila s migrenom, svaka zvonjava me dodatno bacala u psihodeliju.

Padre Novinar je isto pretjerao prošli tjedan. Telefoni su zvonili poslije ponoći, tijekom poslijepodneva kad bi se on obično lagano smirivao s poslom, koliko to jedan radoholičar može, a mi ženske doma smo kolektivno dobivale frasove, jer te urednici zovu, te Hina, te ovaj reporter te ... ma stvarno, nakon dugo vremena, sam počela osjećati kako posao mog oca apsolutno utječe na atmosferu svih nas. Što je previše previše, iako svi ali zaista shvaćamo da je on Novinar i da je novinarstvo posao od 0-24. No, daj nam malo mira.

Kad je službeno otišao u Prag na par dana, svi smo pomalo odahnuli, mada osjećajući laganu grižnju savjesti što nam je olakšanje toliko. Odahnuli smo i kad se vratio, s čokoladama i brdo različitih piva, jer ''kćeri mu vole popiti''. Lijepo, haha. Ali nisam se sama naučila.

Tako da sam odlučila napraviti jedan predah, sva sreća jer nikoga zapravo i nije bilo doma, ma je, ali se sve neko primirilo, što je opet super, Tina ošla na Hvar, Palmina se povukla u svoje odaje, a Anuk je krenula na UN dijetu, jer je Vedrana smršavila, koliko sam čula 1000 kila, i nestale su joj sise. To mi je malo teže za povjerovati. :) Tako da je Anuk pričala, da odustaje od alkohola, to je nešto novo, haha, i da kreće na sokove, mada ''Kuiš, i sok je obrok.'' No, dobro. Ipak, mislim da se ovaj vikend nisam mogla nasmijati više nego što jesam, osobito jer sam se danas vratila doma u 6 ujutro. Mortus umorna, ali zadovoljna.

Jučer sam s dečkima išla na jednu 30 kilometarsku turu biciklom. Sva sreća da sam ja uzela bicikl od Padre Novinara, čiji je bicikl amen u mom domu, jer se taj koristi za maratone, i smijem ga koristit samo pod okriljem noći, kad stari ne kuži da ga nema. I mada ta ruta od 30 km, ovako zvučno ne izgleda kao nešto pretjerano teško, majko mila, za dva i pol sata, nakon što sam tu rutu prošla, gore dolje, uz brdo, niz brdo, stišći kočnicu, plači od muke, i u dva navrata nakon što sam viknula ''Gle, ja sad stvarno idem van svojih mogućnosti!'', našla sam se uronjena u znoju i ponosu. Koji osjećaj, koji jebeno dobar osjećaj. Kad si kažeš da možeš, i kad dođeš do kraja.

Najviše s tim, jer eto već par tjedana 2 puta tjedno vozim (mada sam malo eskivirala) onu svoju rutu od 20 kilometara, ali ima tu pauza, pa opuštanje, ali uvijek dođem do cilja, a i sama si određujem tempo. S dečkima je bilo drugačije, a i 10 kilometara više itekako ima određenu težinu.

Shodno s tim, pluća su mi se preporodila. Ne pušim sad opet negdje oko 3-4 tjedna, stvarno ne znam koliko, to što sam se uključila u onaj program ''4 tjedna nepušenja do 10,000 kuna'' samo stvara dodatni osjećaj da mi se sviđa ova ideja, i uvijek se nanovo zapitam zašto uopće počnem pušiti, jer nemam živčanluka, nemam osjećaj nikotina u krvi, nemam brdo drugih stvari koje mi cigarete donesu, zapravo trenutno mi jako smetaju. Ali, opet znam onaj osjećaj, kad si vani, a desna ruka traži pljugu, pa uz piće i prijatelje i priču, ajme, osjećaš se tako taman. Ma, zapravo sve je u glavi.

I tako, eto, nakon te vožnje, sjela sam s dečkima na dve pive, a ne toga se neću odreći, i na tri kobasice sa senfom. Kako mi je to sjelo, mislim da mi se ta hrana preradila u roku od 2 sata. Gušt do jaja.

Baš ono, fizički iscrpljena do maksimuma, a da ovako lebdim od zadovoljstva nisam osjetila, zaista ne znam kada.

Ma čisto je stvar u volji, karakterno koliko si to želim samoj sebi omogućiti.

Prekrasan vikend, stvarno prekrasan vikend. I s ovim tjednom, svakako ako je ikako moguće, tu tehnologiju srezat na minimum, mada je to nemoguće.

No, alternativni izbor vikenda, je u svakom slučaju dobar početak.


| 21:20 | Aj ti reci! (9) | Za print mašinu. | #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Komentari On/Off


''Sve ono što jesmo je rezultat onoga što smo mislili.''
Buddha

Svi tekstovi na minervariranje.blog.hr zaštićeni su Zakonom i zabranjeno je distribuiranje bez pristanka autorice. Minerva*Riranje © 2006-2012
eXTReMe Tracker