nedjelja, 03.06.2007.
I danas.
|
U grčkoj mitologiji, Echo ili Jeka je bila planinska nimfa.  Bila je poznata po tome što je uživala u boji svog glasa. Bila ja brbljava, pretjerano zainteresirana za tračeve, bila je miljenica muza koje su ju podučavale, i bila je štovateljica djevičanstva, pa je stoga imala i širok dijapazon obožavatelja koji su je voljeli, a koji joj se nikako nisu mogli približiti. Kao nimfa, bila je besmrtna. No, Zeus je volio šarati okolo. I svi su to znali, kao što je i njegova žena Hera naslućivala. Jednog dana, dok su nimfe na Olimpu orgijale sa Zeusom, pojavila se Hera. Druge nimfe su naredile Echi da zapriča Heru dok one ne naslade svoje velike apetite s najvećim grčkim bogom. I Echo je povela dugu priču s božicom. Hera ju je pitala je li vidjela Zeusa, na što se Echo bojažljivo nasmijala jer se bojala Zeusove reakcije i rekla joj da nije, ali da će joj reći kad ga vidi. I tek kad je Hera shvatila što je Echo napravila, velika kletva se otrgnula iz njenih usta. ''Zbog tvog jezika, koji me prevario, ti ćeš od sada patiti! Ukrotit ćeš ga, i koristit ga u samo osnovne svrhe, kao ponavljanje! Ponavljat ćeš samo zadnje riječi koje ti ljudi upute!'' Echo je bila jedina nimfa koja nikad nije spavala sa Zeusom. Za vrijeme Echinih patnji, živio je mladić zvan Narcis. Svima je bio prekrasan, i svi su ga voljeli, i svi su ga htjeli. No, Narcis nije imao srca, pa ništa nije ni osjećao. Bilo mu je svejedno. Za vrijeme jednog lova na jelene, Echo ga je ugledala. Bila je razoružana njegovom ljepotom, te ga je počela opsjedati. Što mu je bliže prilazila, to je njena žudnja postajala sve veća. No, zbog toga što više nije imala dar govora, nije mu se mogla približiti. Zato se povukla, sakrila i nadala da će on reći nešto na što će ona ponavljanjem moći izreći kao testament svoje ljubavi. Narcis se odlučio malo odmoriti od lova, i kad se naslonio na drvo, čuo je šum. ''Tko je tu?'' ''Tu, tu, tu...'' ''Dođi k meni.'' ''K meni, k meni, k meni...'' ''Zašto me izbjegavaš?'' ''Izbjegavaš, izbjegavaš, izbjegavaš...'' ''Ne boj se, dođi k meni!'' ''K meni, k meni, k meni...'' I Echo se pokazala iz svog skrovišta, te mu poletjela u zagrljaj. Narcis, koji se grozio fizičkog kontakta, jer je prezirao činjenicu da se svima sviđa, ju je odgurnuo od sebe, okrenuo se, i počeo trčati. ''Makni se od mene! Kako se usuđuješ dirati me?'' ''Dirati me, dirati me, dirati me...'' Echo je ostala stajati slomljenog duha i srca. Vratila se na Olimp i zatražila od božice Afrodite da ju ubije. Afrodita joj je uslišila želju, mada je voljela njen glas. Narcis je zbog svoje grubosti i taštine, proklet na drugi način. Dok je šetao uz jezero, na površini hladne, glatke i premirne vode je ugledao odraz prekrasnog muškarca, u kojeg se odmah zaljubio. Napokon je saznao šta znači biti u milosti strasti, napokon je volio – sebe, svoju refleksiju. Pokušao je poljubiti i zagriliti svoj odraz u jezeru, no nije mogao, a nije se mogao ni otrgnuti od ljepote koju je ugledao i morao posjedovati. Znao je da je refleksija u jezeru on sam, no, bio je u potpunosti bespomoćan išta napraviti da se otrgne. I tako je počeo nestajati, počeo se gubiti u svojoj ljubavi. Proživljavao je patnju i pred sam kraj života, odnešen je u Had gdje je ostao vječno mučen svojim odrazom. Echino tijelo je bilo strgano na dijelove i odnešeno na sve krajeve zemlje, a njen glas je jedni ostao čitav, i još uvijek se skriva kao jeka u gudurama, kanjonima, dubokim šumama ovog svijeta ...  |
Komentari On/Off
Buddha
