četvrtak, 22.03.2007.
Good man yourself.
|
Sva moja kompetencija u Dublinu nestaje. Znaci. Kompetencija da napisem nesto strasno smisleno. Zanimljivo vec ide, ali smisleno nikako. Sto sam vec rekla da ce se dogodit.  I odgovara mi. Dok sam ovdje. O itekako uzivam. Lice mi se ocistilo, koza bljesti, svakako od tog seksa, nofcanik mi se prazni jer se nisam mogla odluciti hocu li kupiti jednu ili dvije Zara jakne, pa sam kupila dvije. Pa sam odlucila izvuci koju stoticu iz Seanovog djepa. Pa mi je dao, pa sam sretna. Male stvari cine cuda. :) Ne smeta mi ni ova jebena hladnoca, ne smeta mi nista. Ne brinem o nicemu. Jer imam jos 10 dana ispred sebe. Lagana prpica ce me pocet hvatat u iduci ponedjeljak. Ovo putovanje me izmorilo. Ali sam imala dobre suputnike. Decke koji su mi na Lutonu, dok sam cekala u redu za uc u zemlju, govorili da bi trebala nesto pojesti, da sam visoka (ma daj!), da se trebam slikat za Klik, ma svasta mi se pricalo, a za uzvrat sam rekla da cu se slikati s njima jer su fotic vec pripremili, da im ostane uspomena na visoko nogato stvorenje koje su sreli u avionu. Ne ljudi, nisam narcisa, i svakako nista posebno, ali ovo mi se dogadja u posljednje vrijeme. Ja mislim da je povezano s tim da sam napokon pocela peglati kosu i da nosim crni cipkasti body vecinu vremena, a crna boja na kratke majice suzava liniju. Pa ljudi divljaju i slikavaju me na aerodromima. Ovi cigani od Ryanaira su mi u startu uzeli 50 eura, cigani, jer kao odjednom se ne smije nositi 20 kila, nego 15. Nabijem vas. Nisam procitala taj podatak na stranicama, tako da sam im klela majke dok mi je teta za salterom oduzela putovnicu i nonsalantno rekla da cu torbu dobiti tek kad razmjenim eure u funte i kad platim. Sto i jesam. I usla ljutaaaaaaa u drugi avion. A tamo me docekala nova cudesa. Hrpa Iraca, dob do 20 godina. Cega sam se sve naslusala. Da, bilo mi je strasno tesko. Koliko god kukala, Dublin mi je zaista postao kao drugi dom. Iznenadi me, ali opet se osjecam na poznatom teritoriju. Tako da mi je i scenarij mog susreta sa Seanom bio slican kao i dosadasnjih koliko vec puta. Vec sam si pateticna koliko me uvijek isti osjecaj puca kad vidim tog covjeka. I onda valjda slijedeca dva tjedna imam osjecaj da ga trebam nositi kao sto klokan nosi svoje dijete. Stalno sa sobom. A sta cu, kad sam ga zeljna. Koja je to hrpetina emocija. Preljevam se na sve strane, ali naucila sam jednu lekciju. Nekako su se stvari kod mene promjenile. Ma kod nas. Vjerojatno zato sto smo nas dvoje vec tako dobro uhodani. Pa ga vise ne stedim kod pickaranja, ili on vise nema zastajkivanja kad mi zeli nesto prebaciti. Taj dio smo tesali dosta vremena. Dugo vremena nismo jedno drugome sve sasipali u facu, bilo da se radi, o seceru seceru, bilo, daj molim, bas si idiot. Puno stvari je sjelo na mjesto, i to je dio u kojem u potpunosti uzivam. Ostatak dana provodim u guzvama. A mislim. Ne guzvama da ne znam sta bi sama sa sobom, jer imam toliko posla za napraviti, vec standardic. Lunjam po trgovinama, kupujem, pijem, ali ni to me ne copa previse, provodim vrijeme za Spanjolcima, s kojima moram ici na kasne vecere i to jesti meso u 10 navecer, pa onda nemrem spavati, jer ne mogu odbiti. Pa konzumiram previse cokolade, pa se pomalo ne izvlacim iz svojih tenisica, jer stalno nesto negdje jurcam, okrecem se oko same sebe, i fotkam. Ovaj put ce biti slika. Svaki put mi se dogodi najgluplja moguca stvar. Ne da mi se. Ne da mi se fotkat i onda dodjem doma, i najradije bi si ne znam sta napravila, jer sam bila lijena ko trut okinut tu stvarcicu, tako da sam sad odlucila biti spontanija. I nadodat da mi ovdje moj miljenik od fotica kosta 800eura. Kako sam buljila u taj izlog. Prestrasno. Odma sam tu tugu isla kanalizirat kroz muffin, dva, i kroz pintu, dvije. Neku vecer izadjem sa Seanom na picence, kaze mi da me mora upoznati s jednim fenomenalnim covjekom. Uvijek nekim strasno uspjesnim biznismenom, ali ne znam kako uvijek pogodi da me upozna s najsamotnijim i tuznim biznismenima. Ovaj je bio klasa za sebe. Vec se dugo poznaju. Jedan drugog cijene. Ja cijenim dobru pricu. A ovaj covjek ju je imao. I tako sam sjedila s njima na sanku. Gospodin D. je pio Bombay Sapphire. Za one malkice manje upoznate, to je gin. Ali jedan od najboljih. Radi se od desetak biljaka te se pije uz tonik. Inace je gin poznat kao vrlo depresivno pice. Ali Bombay je bokcati nesto, sto trebate probati. Ja, nisam za gin, jer nije moj izbor alkohola. Ja sam za pivurinu. No, Gospodin D. pije samo ovaj gin. Nakon par sati, nakon sto je prolio dusu, jer je Sean trebao ici na posao, a meni nije bio bed ostati s covjekom, saznala sam ove stvari: da ga je ucitelj seksualno maltretirao kad je imao 9, da mu se mama htjela ubiti kad je imao 13 na nacin da je upalila plin, stavila glavu u pecnicu, u isto vrijeme dok je njega drzala za glavu, dok je on vristao i zapomagao. Tata mu je u 40toj dozivio zivcani slom, i na teskim antidepresivima je. Ima 2 sestre s kojima ne prica jer su isto seksualno maltretirane kad su bile male. Do 15te je mislio da je homoseksualac tako da je u razdoblju od 5 godina posevio sve sta ima vaginu. U 22oj se ozenio, razveo 12 godina kasnije jer zena nije htjela uci u biznis s njim. Iz tog braka ima 2 sina, jedan 19 drugi, 15. Obozavaju ga. Nakon toga je 7 godina bio u vezi sa zenom koju je volio, ali koja nije bila za njega, i koja je takodjer imala traume u djetinjstvu. Nakon prekida s njom, 2 godine je bancio na relacijama New York – Dublin i sevio sve sta nosi suknju, i pomalo sto ne nosi suknju, mada izgleda kao zensko, ali nije. Iskustva s transvestitima – komada 3. U isto to vrijeme je opasno brijao na kokain i bio jedan od najvecih u svom biznisu, a biznis mu je opak. Digresija je bila ukljucena kad sam ga pitala jel zna Farrella, i kad mi je rekao da je kucni prijatelj od istog Colina Farrella. Super. Informacija mi nije bas bila potrebna (moje stare opsesije opet dolaze na vidjelo). Tu 2godisnju fazu je prekinuo tako da se probudio jednog jutra, s nekom trebom u krevetu, koja je bila junkie, i kad je otisao do wca, upiknuo se na njenu iglu, i osvjestio se nakon 6 testiranja koja su dokazala da nema sidu. Zatim je upoznao plavusu, s kojom je bio 2 godine, i taman kad je odlucio da ce ju znogirat, ona je zatrudnjela s njegovim 3. sinom. Trenutno je u fazi napustanja zajednickog stana jer kaze da su totalni stranci, da mu je prva zena najbolja prijateljica, ali da je u drugom braku i da je jako usamljen, jako bogat i uspjesan, ali jako usamljen. Vix, pitao me za tebe. Zapravo jel imam sestru, pa sam mu rekla da si psiholog, na sto je on rekao da bi mu bas to trebalo u zivotu (jer vec godinama ide na terapije, a zamisli prva psihijatrica mu je nakon 6 tjedana rekla da je njegova prica previse za nju, pa si je nasao nekog muskog psihijatra), netko tko bi ga zaista mogao razumjeti (isto je tako pitao jesmo slicne, haha). Isto tako sam mu dodala da od tebe ne bi dobio ovoliku kolicinu rijeci jer mada sam i ja bila dezurni psiholog, ti bi to ipak strucno rijesila. Ja ne, ja to empaticno rjesavam. I da, sad je u fazi pisanja knjige. U kojoj ce to sve opisati, i dio gdje prezire svog ucitelja koji mu je to sve prouzrokovao, ali koji se objesio, i njega ostavio bez zadovoljstva. Ma koliko to sve tesko zvucalo, stvarno mi se covjek svidio. Ima tako neku intelektualnu facu, ima takve jebene manire koje nisam vidjela vec dugo, izgleda privlacno, bas je klasa za sebe, i tako je senzibilan. I tako je tuzan. Tako je jebno tuzan da se to na momente ne moze podnjet. Ali klasa za sebe. Gospodin. Odista, vrlo rjetko sam to vidjela kod ljudi. Jako puno je popio, ja sam uzela 3 Bombaya, on negdje 10. Na kraju veceri mi je utisnuo sladak poljubac u obraz, te pozelio svu srecu na svijetu sa Seanom, jer mi je valjda desetak puta rekao da mu Sean u neku ruku predstavlja instituciju za sebe, jer ga svojom senzibilnoscu i brigom za mene (puno mu je pricao o meni) podsjeca ne sebe. Ne daj boze, haha, ali sam shvatila sta zeli reci. Sean mi je poslije dodao da mu taj gin, nakon sto ga toliko puno popije, daje isti osjecaj kao kad je na kokainu. Ja sam pak imala halucinacije cijelu noc, nije mi bilo po mom ceifu. Opako pice. Volim ljude koji imaju ovakvu dimenzionalnost. Cesto se dogodi da neki zele prebaciti dio svojih tragedija na tebe, pa upijes njihovu negativnost, ali ovaj put mi se to nije dogodilo. I to cijenim. Jer svatko od nas ima svoje price, samo svatko od nas ima i svoj nacin kako ce ih ispricati. Kao i Dublin, svaki put premazan drugim mastima. Uvijek nesto novo, nesto staro, nesto slatko, nesto realno, i nesto ... za napisat. |
Komentari On/Off
Buddha
