utorak, 13.03.2007.
Uzvrati udarac, kvragu!
|
Jer tu i tamo zaista popizdim na neke teme. Tipa anoreksija, ili bulimija, ili kad netko umre od toga.  Vjerojatno je potpuna druga stvar biti s ove strane zrcala. Gdje se ne opterećuješ s takvim stvarima. Vjerojatno ne bi ni pisala o tome danas da mi eto baš danas mama nije rekla da bi trebala nabaciti koju kilu ili da nisam pročitala novine. Da se razumijemo. Ne gladujem, to sam već rekla puno puta, ne mogu podnjet taj osjećaj gladi, ali zbog tih svih stvari i obveza u posljednje vrijeme, bioritam mi se promjenio, i neki masni jastučići su nestali. Ipak, dok god sam ja u onoj fazi gdje si mogu reći, ''bolje da ljulja, nego da žulja'', sa mnom je sve u redu. I dok god stagniram na 67kg, jer s manje od toga se ja sama sa sobom ne osjećam lagodno. A i valjda je to sve povezano s dobrom slikom koju imam o sebi. Ne da je uvijek tako bilo, ali neke stvari su mi se posložile na mjesto. A mislim, jebiga, mogu se ja vrtit stalno oko istoga, ali težina i jel ispada šta kad navučem traperice nije moj izbor dana. Ali to sam ja. Što se tiće ove teme. Ali shvaćam. Svatko nailazi na svoje ''rješenje'' u svladavanju problema s hranom. Dok neki rješavaju s tim da nikako ne jedu, drugi pretjeruju, a treći pokušavaju naći sredinu, no ne ide, jer idu od jednog do drugog. Isto tako to se naziva – poremećaj u prehrani. Kad ti se hrana toliko gadi, jer ju toliko voliš. Ili je poremećaj uzrokovan drugim stvarima. A sve su te stvari emocionalne. Emocionalni žderač. Znam curu koja se godinama borila s Bulimijom, sva sreća da se izvukla iz problema. I ispala stvarno krasna osoba, mada je i prije bila krasna osoba, samo što si na njoj uvijek vidio oscilaciju što kila, što raspoloženja. I znam jednu koja to tu i tamo radi, jer je pojela dva tri komada pizze previše, i znam jednu koja mi kaže da zanemarim kad ju vidim da to napravi. I znam jednu koja nikako ne bi mogla povraćati, mada ne bi mogla biti ni anoreksična, i mada super izgleda, ne izgleda samoj sebi. I znam sebe koja sam u 16toj trenirala toliko agresivno da sam spala na 58 kila/180cm. I znam da su mi tada počeli zdravstvni problemi kojih se nisam riješila do 20te. I tako dođe do toga da svi mi imamo nešto. Znam ih zapravo puno. Ali ni jedna nije došla do alarmantnog stanja. Niti sam ja prekrila oči, niti si one niječu istinu. Ali najgore, najgore je, kad si to u potpunosti svjesno radiš, jer misliš da MORAŠ. Tako ti se čini, ali zaista NE moraš. Ponavljaj si to koliko god hoćeš, opet ćeš doći do toga da ne moraš. Samo se moraš zauzeti za sebe. Makovim koracima, ali ... treba krenut od nečega. Prema nečemu, prema nekoj instituciji, prema knjizi, prema prijateljima, prema ... Prema nečemu. (Pogledajte si HBO dokumentarni film THIN. Ja vam ostavljam trailer, ali na You Tubeu je cijeli film od 11 dijelova. Utipkajte ''hbo thin''. Svakako za otvorit oči...) |
Komentari On/Off
Buddha
