Blood diamond.

Kad sam se zadnji put u Dublinu šetala Grafton streetom, zapela sam kod trgovine, draguljarnice, gdje sam okom skenirala Boodles dijamante. Pomalo sam se oglušila kad mi je Sean rekao, uvijek kažem blažen bio taj The Economist, da je Afrika najveći proizvođač dijamanata te da drži polovicu tržišta i da Boodles kopa po Durbanu.

Ah, dobro, ne lupetaj, kao da mi je taj podatak bitan.

Ispred mene u blještavo sterilnom izlogu se prostrla mala piramida. Na njemu posloženo 7 prstenova, gdje je ovaj najmanji imao 0.5 karata. Zazviždala sam na glas kad sam vidjela da taj mali prcmuljak košta oko 1500 eura. Odmah sam krenula pogledom prema 4. stepenici gdje se sjajio moj izbor (ono, odokativno) za 7ooo eura, ali gle iza 5 prstena cijena nije postojala. Onaj na sedmoj stepenici je imao epitet ''nedostižnog'', a opet nije bio baš tako nekako prevelik.

Pa sam si ja fantala kako će meni Sean kad postane basnoslovno bogat kupiti jedan. Fino je frknuo nosom na tu moju izjavu. (Tješim se da je frknuo na riječ ''basnoslovno'', nikako na riječ ''kupiti'').

Tih dana mi je još pričao o svom prijatelju iz Kenije, koji je završio ekonomiju na Trinityju, te se na par mjeseci (prije magisterija u Londonu) vratio doma u Keniju gdje pomaže svojim roditeljima na plantaži, dok je njegov najbolji prijatelj vlasnik najveće plantaže na kontinentu, jer uzgajaju sjemenke (između ostalog i sjemenke tulipana za Nizozemsku). Pa sam dobila poziv da odem na safari, koji će vjerovatno biti iskorišten. Kad se onako dobrano novfačno potkožim, kad se dogovorimo, i kad budem svjesna da neću past u nesvjest od pomisli da idem, zaista idem u Afriku i na safari ... s lavovima.

Bokca ti.

''E da dušice, a znaš kako mi se prijatelj financirao dok je studirao na Trinityju?''
''Ne'', odgovorila sam, dok sam zamišljala Barbara Cartland ljubavne romane. (Mislim, dokle s tim muši muši stvarima??)
''Svaki vikend, 5 godina za redom, je vozio rikšu.''
''Rikšu? Vozio je rikšu?''
''Da, 5 godina za redom. Gle, jak je ko bik, ali osobna kultura i osvještenost mu je na zavidnoj razini. To ti ja nazivam Gospodinom Čovjekom. A sad fino ide u London, gdje će bez jebem ti, dobiti posao.''

Jedna od najčudnijih stvari u Dublinu su zasigurno te rikše, koje su oko 5 ujutro krcate pjanim turistima, dok ih dečki vuku. Nisam se nikad usudila popeti na njih. Što od totalne neugode, što od, hm, totalne neugode.

A, vjerujte, nakon odgledanog filma Blood diamond, Leonardo DiCaprio nominiran za Oskara ove godine za ulogu krijumičara, fala lijepa, ali mislim da ni ja više dijamante (pretjerano) ne želim. Ili želim?

Ja sam sve to povezala u jednu priču i shvatila da mi je Afrika fascinantna, možda čak i malo romantična.

Ali nije. Krenula sam s dijamantima, s dijamantima i završavam.

Dijamant je najčvršći prirodni materijal – a njegove karakteristike su upravo ta ekstremna tvrdoća, velika disperzija, i velika temperaturna izdržljivost.

Ime dijamant potječe od starogrčke riječi ''adamas'' što znači: nepobjediv. Još prije 2500 godina su bili štovani u Indiji, kao drago kamenje, jer su bili upotrebljavani u svrhu religiznih ikona.

U profesionalnom svijetu se procjenjuju po 4 faktora, takozvanih ''the four Cs'' (carat, clarity, color, cut) – karat, čistoća, boja, rez.

Originalno 65% dijamanata dolazi iz južne Afrike, iako su i velika nalazišta u Kanadi, Indiji, Rusiji, Brazilu i Australiji.

Formiraju se u Zemljinoj kori na dubini od 150 kilometara, gdje je temparatura oko 1200 celzi. Zemlja ih izbacuje prema površini kroz svoje dijamantne žile. Ne mogu se formirati pod vodom, jer pritisak zemljine kore nije dovoljno jak da bi stvorio dovoljno eksplozivan spoj te formirao dijamant.

Oni dijamanti koji su izašli na površinu (u rudnicima, i kroz mulj u riječnim koritima) su zapravo jako stari. Rangiraju od prije 1- 3.3 milijardi godina. I nitko ne zna, koliko ih još ima pod zemljinom korom, zato eksploatacija i je toliko agresivna.

Karat je mjerna jedinica mase dijamanta. Jedan karat se definira kao petina grama, ili točnije kao 200 miligrama. Ali i stvar je u tome što veličina karata nema određenu cijenu, odnosno skupoća karata nije proporcionalna s veličinom, već se formira po potražnji. Tako jedan prsten od 0.95 karata može imati potpuno, recimo zanemarivu cijenu, od prstena koji ima 1.05 karata, jer je na tržištu veća potražnja za ovim koji je trunčicu veći, a s time i cijeno rapidno raste.

Dijamant se ne može ogrebati. Zbog te svoje tvrdoće, i nepokolebljive površine, ne mogu se uništiti, ako se za nešto zapne. Jedino na što dijamant reagira je drugi dijamant.

Pojavljuju se u svim bojama, žutoj, rozoj, plavoj, crvenoj, zelenoj, smeđoj i u ostalim nijansama. Bijeli dijamant je transparentan u svojoj čistoći. Intenzivna žuta boja se smatra ''fancy'' bojom jer je jako rijetka.

Samo 20% svih svjetskih dijamanata zbog svoje čistoće (nakon što se obradi) se smatra dragim kamenjem, dok se ostali daju u industrijske svrhe (koji se koriste za obradu tih dijamanata koji idu u nakit, odnosno igle za rezanje, brušenje, medicinske svrhe...).

Tržište dijamanata je opet vrlo specifično. Ne prodaje se poput zlata ili nafte, već je delikatnije. Postoji samo par gradova na svijetu koja se mogu navesti kao tržišna. New York, Antwerpen u Belgiji (koji se i smatra centrom dijamantnog svijeta jer se u njemu obrađuje 80% svih svjetskih dijamanata), London, Tel Aviv i Amsterdam. A samo je jedna firma - De Beers koja kontrolira većinu uvoza-izvoza svjetskih dijamanata.

De Beers je ujedno i jedina od početka privatna firma, koja ima vlastito istraživanje kontinenta, vlastite rudnike i vlastite preprodavačke podružnice unutar glavne kompanije.

Distribucija dijamanta je isključivo u rukama par pojedinaca i koncentrirana je oko tih gradova. Najveći uvoznik je naravno SAD.

De Beers su nastali 1888. na području Južne Afrike, kad su u rijeci Orange sasvim slučajno našli dva ogromna dijamanta: Eureka i Star of South Africa. Kupili su rudnike, i danas 120 godina kasnije, vlasnici su oko 60% svjetskih dijamanata (Kanada i Australija imaju državne firme) te De Beers praktički imaju cijelu dijamantnu Afriku.

Cecil Rhodes je bio glavni osnivač De Beers firme. Bio je i glavni britanski kolonizator države Rodezija, koja je i nazvana po njemu. Rodezija je tek 1980. prestala bit britanska kolonija i podijelila se na dvije manje državice: Zambiju i Zimbabve.

S vremenom je Rhodes postao jedan od najbogatijih Britanaca i doma u Londonu je uspostavio daleko poznatu Oxford Rhodes stipendiju, koja se dodjeljuje samo Britancima, Amerikancima i Njemcima (te zemljama koje su u njihovoj kolonijalnoj vezi).

1929. firma je prodana obitelji Oppenheimer, koja ju vodi već tri generacije. 2006. obitelj je izašla na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi, s bogatstvom od skoro 7 milijardi dolara.

Osnovali su i glavnu svjetsku kompaniju koja se bavi razmjenom dragulja. Diamond Trading Company.

1930. godine De Beers su počeli s agresivnom promidžbenom kampanjom, ''Diamonds are forever'', koja je na kraju 2001. godine izabrana za najpoznatiju reklamu 20.stoljeća.

Još neke od kampanja koje su 1939. De Beers započeli su: ''eternity ring'' – simbol kontinuirane privrženosti partneru, ''trilogy ring'' – koji kroz 3 dijamanta prezentira prošlost, sadašnjost i budućnost te daleko najpoznatiji: zaručnićki ''engagement'' prsten s jednim dijamantom, koji simbolizira vječnost i ljubav.

I veliki boom se raširo svijetom. I do dana današnjeg se nije promjenio. A sve je bila stvar u odličnom marketinškom triku. Neophodno vam je da fantate (generaliziram) o dijamantu kad se odlučite oženiti s osobom koju volite. Sveprisutna kampanja u američkim filmovima isto je uvelike pridonjela uvjerenju da je vjenčanje bez (De Beersovog) dijamantnog prstena jednostavno - nepotpuno.

No, 90tih godina 20.stoljeća Afrikom su harali građanski, plemenski ratovi. Kako je eksploatacija seljaka i dijamanata došla do alarmantnog stanja, dijamanti koju su vađeni iz rudnika i rijeka su prozvani:

''Blood diamonds''

Pomoću tih dijamanata koji su prodavani, kroz mutnu ilegalnu papirologiju, De Beers kompaniji, pomoglo se nabavljanje oružja i potpomogla su se masovna krvoprolića i revolucije. Glavne afričke zemlje koje su bile u centru događanja su Angola, Sierra Leone, Liberia, Obala slonove kosti te Kongo.

Tek 2000. godine su se sastale zemlje koje daju dijamante da bi potaknule ugovor pod nazivom ''Kimberly Process'' koji je govorio da će tržište biti otvoreno samo za one dijamante kojima se legalno može utvrditi povijesno datiranje, odnosno da se točno zna odakle su iskopani.

I tek je 2003. godine Kimberly Process prošao te stupio na snagu, nakon što se su se vlade, De Beers i ostale manje kompanije te nevladine organizacije dogovorile oko glavnih odluka te se danas ilegalna prodaja krvavih dijamanata smanjila na 1% svjetske potražnje.

No, do 2002. su se u Africi dogodila etnička čišćenja, revolucije te apsolutno iskorištavanje afričkog naroda.

De Beers kompanija tvrdi da je 1990. prestala s kupovinom konfliktnih dijamanata, koja se odnosila na sve južno afričke zemlje.

U suradnji s Luis Vuittonom, De Beers kompanija 2000. godine je otvorila par najekskluzivnijih dijamantnih trgovina, koje se nalaze samo u Londonu, Parizu, Tokyju, Dubaiju, New Yorku, Las Vegasu te Los Angelesu.

No, industrija dijamanata je od vitalne važnosti za ekonomiju Južnu Afrike, a i De Beers potpomažu velikim donacijama HIV te ostale rizične skupine. U Botswani je npr. osnovna škola besplatna, podignuta je infrastruktura bolnica, u Nambiji 40 posto svih izvoza počiva na dijamantima, a direktno ili inidirektno 10 milijuna ljudi u Africi financijski ovisi o iskopinama dijamanata, te je i Nelson Mandela rekao da je dijamant od iznimne važnosti za crni kontinent.

Jedine rizične državne s konfliktnim dijamantima koje nisu potpisale Kimberly Process su: Kongo, Obala slonove kosti i Liberia.

I to sve na papiru izgleda vrlo lijepo, ali od jednog afričkog legalno plaćenog seljaka koji guta mrak dubokih rudnika pa do ekskluzivnih trgovina u Tokyju je ipak dug put ...

Shodno podacima, 2002. godine vrijednost dijamanata koja je te godine iskopana te došla na tržište je bila 9 milijardi dolara (6.000 kila vrhunskih dijamanata – 30 milijuna karata, odnosno 20 tisuća kila industrijskih dijamanata).

14 milijardi dolara je bila njihova vrijednost nakon što su se obradili, 28 milijardi dolara nakon što su se prodali kupcima, te je ukupna dobit od tih dijamanata bila 57 milijardi dolara nakon što su se pretvorili u De Beers, Boodles, Bvlgari, Cartier, Tiffany ... narukvice, ogrlice, i zaručničke prstenove.

Ali ''Diamonds are forever'' i ''Diamonds are girl's best friend''.

Stoga, nije zlato sve što sja, nešto je i u dijamantima.