Do jedne granice razumijem, onda prestajem razumjet.

Delikatna tema, uvijek je. Jebiga, ilegalno je, skupo je, a sve više i više ga konzumiraju.

Kokain.

'A daj, ajde, povuci sa mnom jednu lajnu, znaš kako ćeš se bolje osjećati.'
'Zaista ne bi. Dobro se i ovako osjećam.'

Kod mene redovno dolazi do jedne zablude. Naime, nekima manje, nekima više je poznato da sam ja zaista hiperaktivna osoba. U sebi redovno imam višak energije, koju nekad ne znam kako izbacit. Moj karakter u većini slučajeva, ako imam vremena, i ako zaista imam s kim, izbacim na podiju u klubu. Ifka mi je u tome bila najčešći partner. Nas dvije smo prije par godina harale Brazilom i ostalim plesnjacima (u koja smo se mogle besplatno ugurati), i to tako žestoko da sam imala tjedne upale sve i jednog mišića dok bi se prije toga mamurna budila nedjeljom.

I od recimo 7/10 izlazaka, meni su ljudi vani prilazili da bi me pitali gdje sam nabavila bombone, kako rasturam, kako me pere špica, kako jebeno dobro isfuravam to što sam konzumirala ... što ni u jednom slučaju nije bila istina. I većina ljudi koja me ne zna, uopće ne kuži da sam vrlo rigorozna i zapravo kreposna po tim pitanjima, jer u protivnom dajem dojam totalne nabrijane luđakinje (znalo mi se isto reći).

Svatko ima svoj kriterij dobrog izlaska. Meni je to zajebancija. Naravno, sve ovisi s kim sam i gdje sam, ali crv i vrag u meni uvijek voli male nepodopštine. Nisam nikad podnosila neke stroge kalupe ponašanja, zato i volim, ako se nalazim na takvim mjestima, ustupit mjesto svojoj, nazovimo to, emancipiranoj strani, što će vrlo često završiti uz šank, jer šank je moje mjesto (osim ako nisam baš sa svojim curama, onda sam muha zumzara, mogu na sve strane, znam di se vraćam).

I kako volim biti raznolika, i kako sam, o divne li faze mog života, svojedobno sama brijala po mjestima, tako sam se i naučila odnositi prema nekim stvarima, a da pri tome nisam ništa gutala, šmrkala ili duvala.

Jednostavno, nikad nisam eksperimentirala s drogama. Ali svakako se jesam družila s ljudima koji jesu. I neke stvari su mi ušle kroz jedno uho, izašle kroz drugo. Ima trenutaka kad volim svoje nekad previše selektivno pamćenje. Ako ćemo iskreno, ja još uvijek ne uspijem razaznat kako izgleda totalno ušlagiran čovjek (dop isključen) jer jednostavno ne percipiram takve stvari. U meni postoji jedna velika količina naive, koja ne graniči sa zgražavanjem kad me drmne reala.

Spaljenih ljudi sam se nagledala. ''Ja sam Fed i ja sam spaljen'', što je opet rezultiralo shizofrenijom u 23 godini.

No, meni je uvijek pojam bio, i zadnji domet: cuga i cigarete, a kako sam i s pljugama prestala, ostao mi je alkohol, a kako u posljednje vrijeme ne izlazim, i alkohol je itekako reduciran.

Stoga, počela sam napokon uviđati, jer me se nikad nije tangiralo, a s time nisam na to previše ni obraćala pažnju, kako se kokain itekako uvlači u pore društva. I to ima onaj taraaa stav, jer imam dojam, gle laik sam po tom pitanju, da dok je nekad bio droga koja je imala epitet 'povlastica bogatih' sad sve više i više postaje 'nosno pomagalo pri vikendovskom rekreativnom drogiranju' radničkih staleža.

Apsolutno je van pitanja i odgovora, koliko se to meni sviđa ili ne. Zaboli me. Dok god se ne radi o nekom mom bližnjem, moje popovanje neće imat glasan prizvuk.

Ali po tim pitanjima koja sad više nisu, 'e imaš bonkas', već su 'oš lajnu', shvaćam da to više nije tako bezazlena stvar, rezervirana samo za nekolicinu, tamo nekih, za koje sam, možda čula da koriste Bijelo.

Osobno, meni su razlozi očiti: dosada, višak para, i objest. Idem se puknut pa da mi bude dobro.

Moja naiva uvijek nađe svoje plodno tlo s podpitanjem. Tko je tu sad lud? Ja koja izbrijavam stvari na ovaj način, a ne smatram se nevinašcem, ali ne vidim korist od drogiranja, ili svi ti koji izlaze sa stavom 'ono, jebeni kalm mi je sada'.

Naravno sve figurativno govoreći o ovoj temi.