Da, mogu si misliti, haha.

Evo napokon sam se rijesila Seana nakon skoro pa 4 dana sijamskog zivota. Pa cim je izasao iz stana te krenuo na posao, ja se bacila na lapatopa i reko, ajmo vrijeme je za udrit po blogu.

Dobro sam. Nocas mi je bilo vrlo zabavno. Naime probudila sam se negdje oko 4, ka i uvik, i odjednom, otvorim lijevo oko, ali desno nece. Pa budim ovu spodobu kraj sebe da mu se izderem na uho, u agoniji, da mi se oko zatvorilo, sljepilo, i da sta je to. Dobila sam fini odgovor, ajd ne seri, pusti me da spavam. Kako sam se smijala ujutro kad je dva sata sjedio pokraj kreveta i kapao mi kamilicu u bolesno prepropuhano oko koje se ugnojilo. Da, vjerujte danas ne izlazim iz kuce, jer izgledam prestrasno.

Apsolutna sreca je sto smo jucer dobili kljuceve stana od njegovih prijatelja kojih nema ovih dana, a koji zive par minuta od Seanovog kojeg dijeli s jos dva cimera. Ovako imam svoju slobodicu, svoj lapatopic, svoj cajic, kamilicu na oku, telku punu filmova, i sto je najvaznije, jako, jako mi je toplo, i jako jako mi je ugodno.

Zadnjih dana nisam nesto bila preaktivna. Dublin lud ko puska, po obicaju, ali sam odlucila da me nece ali uopce tangirati sto svi Irci uokolo hodaju prakticki goli, sto svi kupuju na sve strane, sto su blagdani u spici, i sto bi se i ja trebala osjecati kao svi, barem sto se tice Dublina. Stoga nisam. Ne doslovce. Neke njhove nacionalne kvalitete sam si ipak ostavila. Mislim da nije bas previse tesko pogoditi koje. Uvijek se iznova zacudim kako mamurluci u ovoj zemlji ne postoje.

Bozic sam docekala na jednom privatnom tulumu, jedva da smo se i dovucarali do tamo, jer sam vec negdje oko deset navecer bila u krevetu, jer smo taj dan skoro pa cijeli, bili vani, kupovali te neke zadnje sitnice. Kao htjeli mi kupiti bor, dok nismo skuzili da ga necemo naci, pa smo dosli praznih ruku doma, na opce "odusevljenje" cimera. Ali jebiga, sta je tu je. Nabavila sam bozikovinu, pa je bilo u redu. Sad bor kao bor, nazalost ne ove godine.

Sean je od mene dobio knjige, kupila sam mu biografiju Bukowskog (jer bez njega zivot ne postoji), ali sam ga usporedno zarazila i s mojim najdrazim Milanom, tako da je dobio i Nepodnosljivu lakocu postojanja, i za kraj Milosnice od Andahazija, jer to se mora imat u kucnoj biblioteci, te sam mu kupila sal, jer sam htjela vidjeti kako ce reagirati na njega, jer on ima te neke paranoje od toga da ne bude previse upecatljiv.

Ja uvijek kazem da je to uzelo maha zato sto je on dijete s ceste, a ja gradjanka, odgajana u zvonu, haha, pa nemam te njegove shizove. Koja budala, stvarno se uz tog covjeka nasmijem do suza od prica nekadasnjeg buntovnika (mada kako on zna reci, bivseg ministranta), a sada Gospodina Covjeka. Uzela sam mu i brdo tih nekih drugih malih sitnica, jer su mi stale u torbu, ali u biti najvise volim knjigu kao dar.

A to sta je on meni, eh, svejedno ga opeljesim svako malo, tako da sam si rekla sama nesto kupiti, jer volim kad mi ostavi otvoreni racun, tako da sam se bacila na kozmetiku i sminku. A zensko, sta cu. Sretna ja, sretan on.

Ma zato i kazem, uz sve ovo sta se dogadjalo posljednjih par mjeseci, nas dvoje u simbiozi kad smo zajedno, mada je uvijek prelako o tome pisati kad mi je on na 10 minuta hoda udaljen. Mada fakat volim kad imam vrijeme koje mogu samoj sebi ustupiti, kao sto se trudim i njemu dati neki osobni prostor, koji on na kraju ovdje i ima, jer uz posao, prijatelje, druge socijalne aspekte, ne moze ni biti drugacije.

Frend mu je s Tenerifa neki dan dan doneso 12 godina star rum tako da smo se s njim zabavljali, isli po pubovima, uvijek naidjes na jos jedan koji ti je drazi od onog prijasnjeg, prijateljevala sam s muffinima, i dobila vrlo vrijednu informaciju.

Naime, o Boni se radi. Dobro, dosadna sam, znam. Ali strgan je ovih dana, jedna frendica ga je vidjela za sankom, prije 2 dana, kaze da il ga je netko dobrano nalemao, jer je sav u sljivi i s podvezom na ruci, ili se negdje vjerojatno dobrano naroljao i nadrogirao te tko zna kako i na koji nacin ovako zavrsio. Kao voli on dijelit lajne s ljudima. Dobro za znat kad od secera za sebe budem jednu radila, drugu nabavila za njega. Mojim opsesijama nikad kraja, sta cu vam reci.

Idem, sutra malo aktivniji dan, veceras sam neraspolozena za ikakvo ustajanje iz kreveta, kauca, fotelje i stolice, dok je ispred mene Moje pjesme, moji snovi, kutija cokolade te gnoj u oku.

Za svaki slucaj da si ne zaboravite predociti kako danas izgledam. :))