Rastanak.

''Obična riječ je rastanak al' ima čudan nastanak.

Od sviju raznih riječi po redu, bez obzira na abecedu, na poredak, i mimo njega, dolazi ona nakon svega: kada u travi gasi se sjaj, kad sve se topi poput snijega, kad krugovi se na jedan svedu, kad svrši sve, kad tome je kraj.

Rupčićem malim maše ona i zvoni poput brodskog zvona, kad iz luke plovi na more: druge se riječi protiv nje bore, ljubav se s čežnjom i tugom složi i uporno joj šapće: - odloži. Odloži nastup svoj za trenutak, prikrij se negdje u neki kutak.

Obična riječ je rastanak al' čudan ima nastanak. Puna je čudnih žudnji i htijenja; katkad i ona značenja mijenja.

Jedanput glasi samo: ''Zbogom!'', drugi put glasi: ''Doviđenja''.''

Manga je dobila trogodišnju stipendiju za doktorat u Brisbaneu. Svi smo o tome pričali posljednjih par mjeseci, nikad nije bilo upitno hoće li ju dobiti, već je bilo, šta napraviti kad Manga ode.

I eto nas sad u tom trenutku. Avion upravo uzlijeće. (Nadam se da se nećeš gadno naroljati vozikajući se u Emiratima, i drži se svog supruga, nemoj hvatat ''gidday'' plave i nabildane surfere (ajme!), naravno pod uvjetom da ikad izađeš iz laboratorija i barem ćemo po tebi znati da sutra još uvijek postoji.. Sretno ti slijetanje u četvrtak! :))

Nema mi druge nego u iduće tri godine skupiti za povratnu kartu, pa preko Indijsko oceanske bare tamo do nje. A mislim, u Australiji samo ptice umiru pjevajući. Neće jedna kemičarka Manga, neću ni ja, a garant neće ni naše prijateljstvo.

Volim te i nedostajat ćeš mi. Ali vidi gdje nas je život odveo, a znaš i sama da smo uvijek htjele saznati kako se ovce glasaju na australskom. Dobro nismo, ali ajde, sad hoćemo.

Uvijek Brenkišen trebamo biti jedan plus ispred svega.

Stoga doviđenja, i sretan ti put draga prijateljice... Sretan ti put, i sretan ti početak novog života.