Lijepo da me citate, ali nisam vam ja prostor za oglasavanje svojih blogova. To sto trenutno nisam doma za svojim kompom, ne znaci da ne znam upotrijebiti tipku delete.

Necu se danas previse oglasiti, samo sam dosla provjeriti kako stvari stoje na hrvatskim prostorima. Ovdje se pocinje dizati prasina oko svjetskog prvenstva u golfu koji se zadnjih 80 godina uvijek odrzava na drugom mjestu. Ryder Cup, tako da smo se jucer odvezli do tog K kluba di se odrzava. Znate koja je to Finska. Mjesto je izabrano kao jedno od najekskluzivnijih odmaralista na svijetu. Pocetna clanarina im je 200,ooo eura. I onda jos godisnje placate 60tak tisuca. A uz to dobijete i vlastiti apartman, koji je napravljen pedesetak metara od terena. Tako da smo otisli na pice tamo, zapravo ja sam se malo zacudila kako su nas pustili unutra, jer cuvari stoje na ulazu, i pregledavaju se auti, samo sto je ovo Europa, naime, prvi pogled ne odaje nista. Jer ne morate tamo uletiti s krinolinama, vec za sada kad jos nema tako velikih provjera svaki covjek koji udje je potencijalni klijent, i strasno je kako se prema vama odnose, doslovce u bijelim rukavicama, jer nikad ne znas tko ce ispisat cek na dvjesto tisuca, a nosi levisice na sebi.

I onda sjednes na tu terasicu, i sve sto cujes je udaranje loptica i zvuk kako jure kroz zrak, zuborenje potoka oko terena, prakticki kao u nekom vakumu, jer nema bas ni ptica jer sve sto vidite su golf tereni, a mjesto je pola sata udaljeno od vreve Dublina. Lijep dozivljaj, osobito kad znas sto ce tamo biti za par tjedana. Da se razumijemo, nisam neki veliki ljubitelj golfa, zapravo ne znam ni puno o njemu, ali kad ovako nesto vidite, malo pocnete citati literaturu o tom sportu, jer nije za baciti. Jebeno elitan sport.

Poslije toga smo se bacili na japanske vrtove, koji je posjetio i sam japanski car, zapravo to mu je bila prva postaja na putu kroz Irsku. Iskreno, ocekivala sam nesto vise, ali poznavajuci megalomanske primisli ne samo nase kulture, vec opcenito zapadnog svijeta, na kraju razgledavanja vrta, Sean i ja smo shvatili da smo fulali ponatu mjesta. Minimalizam i je bit japanske kulture te u odnosu s time stapanje s prirodom, i sad nas dvoje kako smo se cijelo vrijeme setuckali po vrtu, ima 20 postaja, zapravo smo sve ovlas gledali, tek kad smo izasli, dosli smo do saznanja da nismo bili ni svjesni da je unutra posadjeno na stotine vrsta biljaka, i da ljudi koji dodju tamo, gledaju to sve i sa hortikulturalne strane, dok smo mi gledali, joj gle potok, ajmo kamenjem do njega, vidi mostic sta je crven, ova 'baraka' je mala ... a da ni ne govorim o tome kako je Japan poprilicno spiritualna zemlja, stoga nije zvaka za seljaka, barem nije bila jucer. Istina lijep izlet, ali dogovor je pao. U Japan se mora ici.

Iza vrtova se nalazi jedna od najjacih irskih konjusnica, ima konjic koji se zove Spirit, i u zadnje 4 godine, je konjic zaradio milijun i pol eura na trkama, fina cifra. Koja mrcina od zivotinje, a zivi bolje nego vecina ljudi. Ne, nazalost na vagi se dokazalo da imam desetak kila previse da bi ga jahala, dotakla da, ali nista vise od toga. Kad sam se okretala od Spirita, dobila sam dojam da je zanjistao od srece, gad mali, ne da on da ga jase bilo ko. :)

E i Vix, odgledala sam par epizoda Gray's anatomy, valjda se nisam dovoljno ufurala, pa me nije digla tvoja euforija oko serije, a opet, tebi su vise isle te serije nego meni.