Danas sam imala ozbiljnu namjeru nesto konkretno napisati, ali ne znam koliko ce mi to poci za rukom.

Razlog je frajer do mene u net cafeu, koji vec sat vremena ali konstantno prica preko skypa, toliko puno i toliko dugo, da mi nije jasno, ali uopce mi nije jasno jel on prica sam sa sobom, ili prica s nekim drugim, jer ako prica s nekim, mislim da ta druga osoba nije nikako dosla do rijeci, ili je otisla u shopping, ili ga prispojila da razgovara s televizorom. Jos da prica na engleskom, vec bi prisluskivala razgovor, pa ovdje prosljedivala, jer do vlastitih misli bas i nemrem nesto previse doci, ali ne prica.

:)

No, dobro, dio frustracija je izbacen. Koliko cujem, a cujem dobro, domace novine pisu da doma nikad u meteoroloskoj povijesti nije zabiljezen tako vruc srpanj. To si trenutno ne mogu predociti, nikako, jer je u Irskoj, sluzbeno pocela jesen. I to ne ona ugodna jesen, vec ona koja pocne od Atlantskog oceana, i pocne sibati vjetrom i jebeno nepredvidljivim promjenama. Zapravo su Irci vec bili nervozni sto je tri tjedna konstantno bilo suncano, vrijeme ko bomboncic, kad eto naplate. Ja si malo kemijam sta obuci ovih dana, stvarno mi danas fali moja mala pernata jaknica. Mada ne jebe to ljude ovdje, a ja se jos nikako naviknuti da se po ovom hladnom vremenu nose japanke.

Za ostale stvari mogu reci da sam se navikla, poprilicno. Osvjezila sam si dane kad sam u Tescu pronasla tikvice i patlidjane, i kad smo u ponedjeljak skupili ekipicu i poslozili delicije. Doma ne razmisljas o tim stvarima, ono, znas da je to ljetna hrana i da se to klopa, ali druga prica ovdje. Vix jedino mogu reci hvala sto mi je ukazala na Coolinarku, prava mala net riznica, osobito za ovakve situacije.

Nevjerojatno mi zvuci da sam ovdje vec pa skoro 4 tjedna. Znam da zvuci ko neki klise, ali vrijeme ovdje strasno brzo prolazi. A nije da se ja nesto posebno ubijam od posla, zapravo sam usla u jednu solidnu rutinu koja mi je stvarno pocela odgovarati. Prva dva tjedna sam imala turbulencije, jer ljude nisam dugo vidjela, pa dok sam se ponovno ubacila u tracnice gdje vise nisam trebala odrzavati chitchat razgovore, a stalno neka nova lica, stalna upoznavanja, i sada kad se to stabiliziralo, moram reci da sam uzela predah i odahnula. Itekako. Uz tekuce stvarcice koje mozes nekome ispricati, a da ta osoba nije drito Sean.

U Dublinu ovih dana i nema nesto posebno puno dogadjanja. Ljeto je i puno ljudi je otislo van zemlje, sto se iskompenziralo s jako puno srednjoskolaca iz Spanjolske i Italije, u nebrojivim kolicinama. Jebeno je to kad dolazis iz poprilicno bogatih EU zemalja, i kad roditelji mogu tako klincima priustiti dva mjeseca ili par tjedana zivota u Irskoj da malo nauce jezik. Istina, dragi su mi ti klinci, nisam ni jednog osobno upoznala jer ih ima u hordama, ali super je vidjeti toliko mladjarije na jednom mjestu koji fakat uzivaju u svojoj Dublinskoj avanturi kroz irsku floru i faunu. A ima se para, brate mili. Ne znam s koliko su ih novaca starci opskrbili, no Carrolls (najveca irska suvenirnica) ubija od posla.

Ostalo, sve nekako normala. Dosta veceri sam negdje vani, ali danas sam odlucila napraviti predah od toga. Jucer su svi taxisti strajkali, pa u gradu nije bilo psa, sto mi je savrseno doslo, jer je grad malo nepodnosljiv za vrijeme spice, kad po ulici hodas pokocenih ramena, jer nema mjesta za hodanje.

Imam taj mali ritual, jer sam skuzila da sto sam se udebljala ovdje, udebljala sam se, jer je neminovno da se u Dublinu dignu kile, tako da si svaki dan kupim Magnum od minte, malo prosecem gradom, prodjem preko O'Connell mosta, pa malo svrljanje ulicama. Ili do Liffey dokova, ili s druge strane kod St. Stephens gardena. Vise nisam zainteresirana za svrljanje po trgovinama, rasprodaje ovdje su prestrasne. Do 70 posto snizenja. Mada moram priznati da mi se ovdasnja moda nikako ne svidja. Zenskice nose, one Twiggy haljinice, ma klasicne britanske, rezane ispod sisa, do iznad koljena, i na to ide neki kardigan prepun sljokica. Malo mi je to vise za njihove konjicke utrke, koje su ovih dana ovdje, boze dragi, kakva je to pak moda, ali na te stvari se stvarno ne obazirem previse.

Uvjerena sam da cu uskoro poznavati i Spanjolsku na ovaj nacin, jer imati Spanjolca za prijatelja znaci:
1. Nikad ne radi dogovore, vec se pojavi u nekom pubu i iz puba posalji poruku svom Espana prijatelju/ici i reci mu/joj da tu i tu sjedis i da bi bilo lijepo da dodje. I onda cekaj jos barem sat vremena, jer
a) pije kavu
b) pusi
c) zali se na vrijeme
d) gleda se u ogledalo
2. Znati da postoji 4 ''republike'' unutar drzave: Andaluzija, Katalonija, Galicia, i Basque republika. Uz to da su oni s juga:
a) bogati
b) lijepi
c) bogati i lijepi
d) ti mozes biti sretan sto si ju/ga upoznao i imas srecu s sjedis s njim/njom u drustvu.
3. Shvatis da se oni s juga jos manje razumiju dok pricaju s onima sa sjevera ili Tenerifa, odnosno ne kuze se ni priblizno tako kako se naprimjer nasi Dalmosi kuze sa Zagorcima.
4. Naucis reci gracias, na barem 10 razlicitih nacina, i sve i jedan je ispravan, jer Spanjolska ima 17 pokrajina.
5. Zacudis se kad shvatis kako su ti se uvukli u kozu mada rijetko stignes doci do rijeci od njih.
6. Sto uvijek imas krevet za spavanje, od Almerie, Cordobe, Madrida, Las Palmasa, Mallorce, Valencie pa do Galicie.
7. Kompletno uvidis sto znaci rijec hedonizam. Malo cigareta, malo kava, malo ruckic, slatkis, voce, cigareta, piva, nikad kraja s njima...

Jedna stvar me stvarno zabavlja ovih dana. Po cijelom gradu je obljepljen plakat novog Colin Farrell filma. Ja si sve brijem da ce ovdje biti i premijera. E pa mogu slobodno napisati, da bi bilo itekako zgodno kad bi frajera vidjela u roku od recimo tjedan dana. Vidim da mi Bono nije sudjen, ali i stvarno je stvar u tome sto je cudno, ali Dublin stvarno ljeti nije nesto krcat dogadjajima. Ko ce ga znati, ako ga vidim, citat cete.

I da, za one koji uskoro namjeravaju doci ovdje, neka vam ostane negdje izmemorirano. Nemojte kupovati u Sparu i Londisu, i malim lokalnim trgovinicama, na veliko kupujte u Tescu, a za grabez se pripremite u Lidlu, mada trgovina u kojoj nikad nisam vidjela ni jednog domaceg stanovnika.

Odo ja.