Malo o hrani, više o slojevima, najviše o ljudima.

Društvena sam osoba i volim kulturna događanja. Zadnjih 10 godina se i sama bavim i prisustvujem raznim kulturnim događajima, s time da zadnjih 15 godina vjerovatno prisustvujem svemu što stignem. I kroz tih 15 godina, svašta sam doživjela.

Kao dijete novinara, to već napisah, odrasla sam na domjencima (mada je i kućna papica (bila) izvrsna, da si ne uvrijedim mamu ''makrobiotičarku na naglo''). Onima koji su slijedili iza izložbi, predstavljanja knjige, predstavljanja klape, glazbenih CDa, DVDa, smotri, novih magazina, časopisa ... ja sam se uvijek poslije s mojim Padre Novinarom našla oko stola. On je mene i sestru volio voditi na te stvari, a mi smo to već smatrale ''kulturnom šetnjom po parku i pješčanicima'' i Vix koja me uvijek lupala tijekom nekog događaja da prekinem više zabogamiloga brbljati i da se prekinem vrpoljiti. Meni klinki je to ostalo urezano u pamćenje, jer djeca novinara dobro prolaze. Uvijek ima narcisa koji žele naći svoje ime na stranicama tiražnih novina, pa nekad i preko 'kako vam je kćerkica slatka', dok ja okicama trepćem gutajući treću čašu gustog soka, poslije pive ili žestice, i puneći obraze poput hrčka, uz Vix koja je redovno preokretala očima, jer eto ona si zna granice, dok sam ja doma redovno imala proljeve.

Ali ima jedna stvar koju sam stvarno apsolvirala na tim domjencima. Kultura ponašanja koja se dovodi u kontakt s onim kad se nešto počne trpati u usta.

Kako sam bila na stvarno bezbroj večera gdje su se posluživali kanapei sa suhim smokvama, ili ogromni švedski stolovi, ili službene večere sa šest ubrusa i tri čaše, skužila sam da ljudi svi isto dišu. Tako da ako sada, trebam otići na neki domjenak, ne, formulirajmo to drugačije, ako sada trebam otići na neki događaj gdje će se poslije poslužiti neki domjenak, znam da će se uvijek dogoditi ista stvar. Čuđenje na ljudsku reakciju dok se puši iz besplatne zdjele.

No mene iznenade, i to redovno neugodno, ljudi koji sebe stavljaju u ''hoh'' poziciju. Oni koji nose neku lentu preko sebe. Počasni taj i taj, ili počasna ta i ta.

Servirana je fina klopa iz jedne catering firme. Ljudi s kojima sam ja došla, Padre Novinar nije bio prisutan tom prilikom, su već ispikirali što je dobro, što ne. Između svega ostaloga je bio serviran i kavijar s nekim glupostima. Gle tko ga voli, neka izvoli. Ja ga ne volim.

I tako ja malo pričam, malo prebirem oko stola, ne nametajući se. Kad odjednom, netko mene pika noktom po lijevom ramenu.

''Gospodična?''
Okrenem se. Ispred mene, jedna od onih s dr. mr. sr. cr. kr. titulom u svom pompoznom imenu. Oštrokonđa prve klase. Jedna od onih koje žive s 10 mačaka i svom silom titula. Jedna od onih koje gledaju s katedre da bi upropastile nečiji život, rušeći tu osobu desetak puta na nekom ispitu.
''Recite, gospođo...''
''Naime, primjetila sam da već dugo stojite oko stola, a i vidim da na sebi imate majicu neprimjerenog izgleda za jedan ovakav skup i ustanovu ovog imena. Naime vaša gola ramena, i ova ustanova ne idu zajedno.''
Gleda ona mene zločestim pogledom, dok gebisom mijesi taj kavijar, koji se s ostalim stvarima prelijevao preko tanjura. Gramzljivost dolazi uz titulu.
''Zar ne idu? Ne bi vam ja znala to, ja sam se samo došla najesti ovdje.''
''Morali bi se sramiti. Ovakav jedan skup,'' guta ona, ''i vi koji se šepurite s tom crvenom majicom na sebi. Jel vi znate da se danas slavi obljetnica toga i toga? Svi časni i veliki ljudi su danas ovdje.''
Okrenem se oko sebe, jer znam zbog čega je domjenak, i vidim, ostale Dr. Mr. Sr. Kr. Cr. sudionike, koji su se sve nego kulturno ponašali. Objesili trbušine, hvatanje oko toga tko će uzeti pršut, sve kroz kvazi intelektualne razgovore, u biti prcanje u mozak, svih onih koji nisu, tap tap o rame, poput njih. A opet siročad.
''Savjetovala bi vam da gledate svoja posla, odnosno svoj tanjur, ne mene. Moja ogoljena ramena ostaju na istom mjestu.''

Dijeljenje graha za Praznik rada izgleda dostojanstveno naspram toga kad se sva sila gerijatrijskih pompoznih umova nađe oko nekog stola. A znaju soliti pamet.

Ali općenito besplatna hrana valjda u čovjeku pobudi špiljsku potrebu, ulovi mamuta, ubi mamuta, požderi mamuta, bez obzira. Pa bio ti prof Dr. ili M kao marginalac.