...koži.

Dok su mi neke prijateljice tijekom srednje kukale, kako im je koža sva u prištićima, pod aknama, suha, jadna, nedorečena, ja sam ih uvijek sa zanimanjem promatrala i pitala se, čemu tolika strka. Pubertetskih fizičkih face to face problema nikad nisam imala.

Ni u PMSu koji me stvarno znao držati, da sam grizla sve oko sebe zbog živčanluka, osobito onaj zadnji dan, isto mi se nikad ništa nije projociralo na koži lica.

Stoga sam i uživala u nekom recimo povlaštenom položaju. I onda par godina unazad, ja sam se počela brinuti o tome kako izgledam. Kad kažem kako izgledam, mislim na neke pikanterije. Ima par stvari koje od kozmetičkih preparata ne volim. Na primjer, gelove za tuširanje. Jednostavno ih ne podnosim. Ne podnosim taj osjećaj da mi se nešto dok se tuširam ili kupam priljepi na kožu i da kad legnem u krevet osjećam miris mlijeka i meda, ili lavande, ili atlantskog oceana (ista stvar vrijedi i za kupke). Volim se dugo tuširati, i to mi je valjda najveća kućna mana, jer stvarno skurim vodu u bojleru, ali dok to radim, da bi se oprala, koristim sapune, najčešće, one Dove (gdje me Anuk već gleda ispod oka, jer ona koristi samo Niveu, jer se ne testira na životinjama). Ali ove gelove, ne volim.

To opet kompenziram na način da obožavam mlijeko za tijelo. Ili one gelove od Johnssona, ili one Freemanove i super su mi ovi zadnji od Rosala s maslinom. Mislim, da, zaključak je da opet legnem u krevet s nečim na sebi, ali dok sam u kadi volim se osjećati čisto. Ne naparfumirano. Sean, iznimke uvijek postoje. :)

Skrenula sam s teme. Ali eto sad zadnje recimo dvije godine, imam dosta problema s nalaženjem adekvatne kreme za lice. Uvijek sam tvrdila da imam mješani tip kože. Znači, čelo, nos i brada masni, ostatak suho, dok nisam došla do zaključka da mi ta teorija ne drži vodu, i da nešto zaozbiljno moram napraviti po tom pitanju.

Inaće sam koristila samo Niveu Soft. Super lagana, ali mi nije bila dostatna. Ne peče me, ali mi lice nakon par sati počinje žeđati. Pa sam prešla na Garnier, žuto pakovanje. Zajeb, buknula mi koža nakon prvog stavljanja. Pa sam skrenula prema L'Orealu, uzalud bačen novac. Pa sam opet otišla prema jednostavnim, tipa Dove. Pogreška. Niš mi nije van propuštalo, ja se osjećala kao da mi je lice u balonu. Mislim nisam to sve stavljala u periodu od nekoliko mjeseci, već nekoliko godina. Znam i sama da mi je koži potrebno vremena da se regenerira, pa ju odmorim.

Onda mi je mama preporučila Milla kreme koje godinama koristi. Ja sam nekako mislila da mi je koža još ipak 'prenaivna' da se počnem bacat u te vode, jer što će biti za deset godina, ak kožu već sada naviknem na najbolje. A opet to ne znači najbolje i za mene.

Pa sam se prebacila na (manje najbolje) Vichy, i počela koristiti Thermal Fix 1. U roku od 3 minute sam ju bila primorana skinuti s lica. Plikovi su ostali par sati.

Znam, neki će reći, šta pretjeruješ, mislim krema ko krema. Ja ću opet reći, da krema ko krema, ali ne mogu opet izgledati poput reptila na Galapagosu. Ili imat trajan sindrom opečenog Čeha na Jadranu.

Lush mi ima fantastične proizvode, ali nemaju kreme za lice, stoga sam se prebacila na Scheller s kojom je za sada sve u redu. Meni je samo jedno pitanje na mjestu, do kada?

Daleko od toga da nisam imala i Baleu i Rosal, rok trajanja i njima nije bio dug. Ma pucala bi ja i na Clarinsove da znam da neću uzalud baciti 200 kuna. Jedna frendica mi koristi Chanelove stvari, ali ok ona je stvarno novčano dobro potkožena, pa kad ju vidim savršenog tena jasno mi je da je na njenom licu krema od 400kuna.

Zašto baš danas ovaj post? Jer eto danas sam osjetila potrebu da upaljenu kožu inhaliram kamilicom. Od ovog prevelikog izbora, oni najstariji su najbolji, samo je stvar u tome što u 21. stoljeću ne mogu izaći van dok na licu imam osušene latice.