Kronološkim redom u 48 sati bi išlo ovako:

1. Vix je dala svoj zadnji ispit s kojim se frustrirala zadnjih cca 6 mjeseci života. Roditelji su plakali, ja plakala po Ilici kad mi je javila, pa smo jedan dio dana proveli u Medvedgradskoj pivnici koja se tako više ne zove, ali koja će uvijek ostati Medvedgradska pivnica, uz super društvo Mije i Vix, koja se drži u ovakvim situacijama, meni osobno, odlično. Mislim da ju ta informacija još nije pukla. Deda je već prije godinu dana uplatio 10 ooo kuna za dernek, tako da će derneka uskoro biti. I ljudi pod stolom.

2. Bila sam na jednom castingu. Meni je ovaj casting bio zanimljiv, jer sam vidjela kakva je jagma za pozerskim mjestima. S ovom rečenicom nikako ne umanjujem fenomenalnu firmu za koju se to događalo, ali bože dragi, kakve se cure i kako se cure pojavljuju i prijavljuju za ove poslove. Cure koje tepu o Kenzo i Bvlgari 'eventima', tko s kim, gdje kako, i kako sebe držati na 8 cm visokoj petici u 2 sata poslijepodne. I onda, ''Moj zadatak je izgledat dobro, ne sad tamo s njima pričat da oni vide jel ja znam i razmišljat,'' opća atmosfera. Ja osobno, iskreno, bila primljena ili ne, zahvaljujem PR Tari koja me pozvala na to jer sam se slučajno našla u blizini, pa tipa aj dođi na casting, kod mene u firmi je. Meni je bilo super vidjeti njenu radnu okolinu i vidjeti kako taj svijet malo cirkulira, a sad hoće li me izabrati ili ne, priznajem, bilo bi simpatično jer je lova dobra i došlo bi kao potvrda u moje verbalne sposobnosti da opišem sebe u dvije minute tekućeg razgovora, a i ako ne ispadne, jedno ugodno iskustvo.

3. U tramvaju sam srela jedan fantastičan par u ranim 30tima, ona iz New Yorka, rođena u Mexico Cityu, on iz Njemačke, na putovanju kroz Zagreb. Oni mene pitali za ulicu gdje je hotel, dobili povratnu informaciju i ostali malo čavrljati, i u dva dana smo se našli tri puta, proveli ugodno poslijepodne u jednom restoranu, čavrljajući o razlici između zemalja, pale su i neke ponude za posao, upute gdje kud i zašto otići ako se nađem tu i tu, i točka na I je bila kad su mi rekli da se po mom izgovoru ne bi moglo skužiti (ajde bar u prvih 10 minuta razgovora) da nisam native British :). Samo mi se kanistar ega digao.

4. Zahvaljujem svom velikom prijatelju O. na usluzi. A znaš da usluge rijetko tražim, ali isto tako znaš da tvoje savjete debelo uvažavam i cijenim. Mala kompenzacija. Punim jedrima naprijed i s punim džonom na pločniku.

5. Dodo je prodao jednu svoju slikovnicu jednoj velikoj izdavačkoj kući, tako da će keširanje para i pisanje ugovora uslijediti. Ta vijest u Apartmanu i poslije u Golfu o njemu mi je fenomenalno (tekuće) sjela, jer sam vidjela šta je napravio, i znam kako je kreativan. I kakve mu ideje padaju na pamet. Ta kompenzacija će ići kroz posebno napisanu posvetu i kroz pivu, dvije, (tri).

6. I kad se karte slože onda se slože, i onda razmišljaš da bi stvarno htjela naletiti na Čića, i naletiš na njega jer te zove iz tramvaja jer te skužio na cesti, i u 20 minuta dogovoriš nedjelju navečer kod Ifke, koja je pripremila kompletnu spizu za društvo, a poslije toga se odeš opet naći s Mijom i J.Johnom (jer je ''mala'' u Milanu pa se zaželio ženskog društva) i koji te nikad ne udave pričom, jer s tim ljudima provedeš ispunjeno i relaksirajuće vrijeme.

7. Onda u pola deset na večer pokupiš Vedru na kolodvoru koja je došla iz Rijeke, i koja uskoro ide u Maleziju na 5 tjedana, i bukiraš si male poklone dok pijete Ždrepčevu krv, pričate o akupunkturi, žvačete pizzu i dok par sati kasnije pokušavam zaspati uz Anuk i nju koje tepu, dok Mojica i ja već lagano na pola 12 jer Mojica radi ujutro, a ja stvarno moram spavat jer me ujutro ćeka hrpa obveza.

I hvala Sean, jer ipak dan ne bi bio to, koliko god mi šutili o tome, da tebe nije bilo u irskoj sjeni. Kroz te lude smse i noćni telefonski razgovor na balkonu. Došao si na svoje, djelomično, siroće moje malo. Ha ha.